hipertenzija, arterijska

hipertenzija, arterijska (hiper- + tenzija), stanje povišena sistoličkog i/ili dijastoličkoga krvnoga tlaka. Hipertenzijom u odraslih smatraju se vrijednosti sistoličkoga tlaka od 130 mmHg ili više, a dijastoličkoga 80 mmHg ili više. Važan je medicinski i socijalno-ekonomski problem, jer od nje boluje 8 do 20% odrasloga stanovništva. Razlikuju se primarna (esencijalna) i sekundarna arterijska hipertenzija. Primarna hipertenzija nepoznata je uzroka (u oko 90 do 95% slučajeva), a sekundarna se javlja u tijeku nekih poznatih bolesti, npr. bubrežnih, endokrinih (feokromocitom, aldosteronizam, Cushingov sindrom), kardiovaskularnih (koarktacija aorte) i dr. Bolest se razvija postupno, katkada bez simptoma, a bolesnici se često tuže na zatiljnu glavobolju. Može se otkriti slučajno ili pojavom komplikacija. Kod sekundarne hipertenzije dominiraju simptomi osnovne bolesti. Komplikacije: hipertrofija lijeve srčane klijetke, zatajivanje srca, hipertenzivna encefalopatija, intrakranijsko krvarenje, zatajivanje bubrega zbog nefroangioskleroze. Liječenje se provodi primjenom antihipertenziva, a kod sekundarne hipertenzije valja liječiti osnovnu bolest.

hipertenzija, arterijska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25637>.