Humboldt, Alexander von

ilustracija
HUMBOLDT, Alexander von

Humboldt [hu'mbɔlt], Alexander von, njemački prirodoslovac i geograf (Berlin, 14. IX. 1769Berlin, 6. V. 1859). Od 1799. do 1804. pratio francuskog botaničara A. Bonplanda u Južnu i Srednju Ameriku. Po povratku živio u Parizu, gdje je obrađivao golemu znanstvenu građu s putovanja (u suradnji s G. Cuvierom, P. A. Latreilleom, L. J. Gay-Lussacom i drugim francuskim prirodoslovcima). God. 1829., pozvan od ruske vlade, putovao po srednjoj Aziji, sabirao podatke o geologiji, geografiji, pedologiji (uveo pojam permafrost), botanici, Zemljinu magnetizmu itd. – Humboldt je unio nove znanstvene elemente i smjele postavke u gotovo sva područja prirodnih znanosti. Uz K. Rittera smatra se osnivačem moderne geografije; dao je prve metodičke radove o Zemljinu magnetizmu; postavio je pravilo o opadanju temperature s porastom nadmorske visine; pisao je o raširenosti biljaka i postavio temelje suvremenoj fitogeografiji; dopunio je i proširio područje klimatologije (uveo pojam izoterma i dr.). – Humboldtovim je imenom nazvano nekoliko planina u srednjoj Aziji, Australiji i na Novom Zelandu, jezero i rijeka u SAD-u, ledenjak na Grenlandu, nekoliko biljaka, mineral (humboldtit) i krater na Mjesecu te morska struja uz zapadnu obalu Južne Amerike. – U svom glavnom djelu Kosmos (u 5 sv., 1845–62) Humboldt je dao prikaz sveukupnoga prirodoslovnog znanja svojega doba.

Humboldt, Alexander von. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26666>.