struka(e):
Hvyl’ovyj, Mykola
ukrajinski književnik
Rođen(a): Trostjanec’, danas Sumska oblast, 13. XII. 1893.
Umr(la)o: Harkiv, 13. V. 1933.

Hvyl’ovyj [hvɨl’ovɨ'i], Mykola (pravo prezime Fitil’ov), ukrajinski književnik (Trostjanec’, danas Sumska oblast, 13. XII. 1893Harkiv, 13. V. 1933). Jedan je od najizrazitijih predstavnika ukrajinskoga preporoda i »romantike vitalizma«. Član književne skupine Gart, osnivač spisateljske udruge Vaplite (Slobodna akademija proleterske književnosti). Započeo je poemom U električno doba (V elektryčnyj vik, 1921) i pjesničkim zbirkama Mladost (Molodist’, 1921), Praskozorne simfonije (Dosvitni symfoniï, 1922) i dr. Prva zbirka pripovijedaka Plave etide (Syni etjudy, 1923) sadržava uglavnom lirske impresionističke novele s elementima nadrealizma. Sudar humanizma i fanatizma izrazio je u ekspresivno-poetskoj noveli Ja (Romantyka), osjećaj bezizlaznosti u knjizi Jesen (Osin’), a u Zoni sanatorija (Sanatorijna zona), sve tri 1924., Arabeskama (1927) i dr. upozorio je na nemogućnost gradnje humanoga društva na krvi. Hvyl’ovyj je i virtuoz satire (Ivan Ivanovyč, 1929., i dr.). Tragediju svojega naraštaja (nespojivost ideje nacionalnoga preporoda i politike partije) opisao je u romanu Šumske šljuke (Val’dšnepy, 1926). Bio je pokretač književne diskusije (1925–28), strastan polemičar (zauzimao se za orijentaciju prema Europi i ulazak ukrajinske književnosti u krug svjetske književnosti bez ruskoga posredovanja); podvrgnut žestokoj službenoj kritici. Počinio je samoubojstvo.

Citiranje:

Hvyl’ovyj, Mykola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hvylovyj-mykola>.