ikonoklasti (biz. grč. εἰϰονοϰλάστης, od ikono- + grč. ϰλαστῆσ: razbijač, uništavač, od glagola ϰλάεıν: razbijati).
1. U istočnocrkvenom sporu oko štovanja slika, protivnici ikonodulâ, sljedbenici ikonoklazma; nazivaju se i kipoborcima ili ikonoborcima. Za razliku od ikonomahâ, koji su se protivili samo štovanju sakralnih slika, ali ne i likovnome prikazivanju vjerskih sadržaja u dekorativne i pedagoške svrhe, ikonoklasti su se protivili jednomu i drugomu. Žestoko su progonili ikonodule i uništavali svete slike (VIII–IX. st.).
2. U širem značenju, radikalni protivnici likovnoga prikazivanja svetoga i božanskoga te uporabe antropomorfnih likova u kultu.
