STRUKE:

intelektualci

intelektualci (kasnolatinski intellectualis, od latinskog intellectus: poimanje, razum, um).

1. Osobe koje se bave umnim radom, koje se ističu naobrazbom, znanjem i sposobnošću mišljenja.

2. U sociologiji, ljudi koji stvaraju ideje i u njima žive; u širem smislu, svi oni koji pridonose stvaranju, potvrđivanju i širenju vrijednosti, svjetonazora i spoznaje, osobito onih koji sadrže aksiološke i filozofske konzekvencije. Izraz intelektualci u javni je govor prvi put ušao 1898., za Dreyfusove afere u Francuskoj, kada je skupina uglednih stvaralaca, poput É. Zole i M. Prousta, istupila protiv polit. nesnošljivosti i očitovala se Manifestom intelektualaca u prilog Dreyfusu. Označavala je društvenu kategoriju koja se u XVI. st. nazivala »humanistima«, a u XVIII. st. »filozofima«. U tom su smislu intelektualci bili oni koji su, oslanjajući se na svoj ugled i stvaralački autoritet u područjima umjetnosti, književnosti i znanosti, nastojali izraziti i promicati nove ili obraniti stare vrijednosti. Za razliku od srednjovjekovnih klerika, intelektualci su se u doba znanstvene revolucije u XVII. st. (Galilei, Bacon, Descartes) sve tješnje povezivali sa znanošću i njezinom ideologijom. Prema Mannheimovim sociološkim analizama, oni su klasno neovisni pojedinci i iz toga društvenog položaja proizlazi njihova kritička moć koja ih čini pokretačima društvenih promjena. A. Gramsci zastupao je tezu da su svi ljudi intelektualci, ali da svi ne obavljaju intelektualnu funkciju u društvu. Intelektualce je definirao kao funkcionare superstruktura. Značaj intelektualaca proizlazio je, dakle, iz značaja intelektualne funkcije društva. Pripisivala im se uloga društvene i kulturne integracije, bez obzira na to jesu li ju obavljali suprotstavljanjem ili suglasjem. U suvremenim sociološkim analizama njihova se uloga promatra sa stajališta povijesno određenih stanja. Umjesto univerzalnih intelektualaca, koji zagovaraju transcendentne, apsolutne i bezvremene vrijednosti (razum, istina, pravda), govori se o specifičnim intelektualcima koji se angažiraju za posve stvarne i raznolike ciljeve svojstvene modernim pluralističkim društvima (socijalna pravda, ljudska pravda, mirovna nastojanja, prava žena, prava manjina, etička upotreba znanosti, ekološka odgovornost itd.). U tom im smislu, primjerice, A. Touraine pridaje funkciju kulturno-političkog posredovanja između društvenih pokreta i institucija (ustanova). Prevladava mišljenje da su uloge i statusi intelektualaca obilježeni stalnim i dubinskim promjenama, koje su povezane s tehnološkim razvojem, tržišnim uvjetima proizvodnje i razmjene, političkim i institucionalnim odnosima moći te krizom tradicionalnih ideoloških pripadnosti. – Nekada se više koristio izraz inteligencija, kojim se općenito, i dosta neodređeno, označavao izobraženi društveni sloj usredotočen na ideje. Nastao je potkraj 1860-ih u Rusiji i odnosio se na deklasirane elemente viših staleža. Inteligencija je u početku imala rubni položaj između carističke autokracije i seljačkih masa. Njezino pojačano uključivanje u javni život počivalo je na vlastelinskim navikama i višim obrazovnim kvalifikacijama, koje su postupno zamjenjivale vojne i druge statuse. Ta su je dva obilježja razlikovala od glavnine društva, ali su pridonijela njezinu osjećaju da joj pripada posebno odgovorna uloga u društvenom i nacionalnom životu. Prema N. Berdjajevu inteligencija je posvjetovljeni društveni sloj koji je smisao svojega postojanja i svojih težnji vidio u borbi za socijalni i intelektualni napredak. K. Mannheim držao je da u svakome društvu postoji skupina, funkcija koje se sastoji u oblikovanju određenoga poimanja svijeta. On ju naziva inteligencijom. Prema Zigmuntu Baumanu inteligencija je u komunističkim društvima imala ulogu promicatelja ideologije i narod poučavala neporecivim uvjerenjima. Otuda neki uspostavljaju razliku između intelektualaca i inteligencije: intelektualci su »proizvođači« ideja, a pripadnici inteligencije ideolozi su koji ideje i ideale koriste za konkretne praktične i političke svrhe.

intelektualci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27595>.