intelektualna subnormalnost

intelektualna subnormalnost, suvremeni naziv za sve oblike ispodprosječnoga intelektualnog funkcioniranja. Intelektualno subnormalne osobe najčešće se klasificiraju na četiri kategorije: blaga intelektualna subnormalnost (kvocijent inteligencije 50 do 69), umjerena (IQ 35 do 49), teška (IQ 20 do 34) i vrlo teška (IQ ispod 20). Odstupanja za jednu standardnu devijaciju (oko 15) od prosječnoga kvocijenta inteligencije, koji iznosi 100 jedinica, drže se normalnima (IQ 100 do 86). Odstupanja u rasponu od jedne do dviju standardnih devijacija (tj. od 70 do 85) klasificiraju se kao granična razina inteligencije. Intelektualna subnormalnost utvrđuje se s pomoću standardiziranih testova za određivanje kvocijenta inteligencije, te opažanjem i procjenom socijalno prilagođenoga ponašanja. Sve intelektualno subnormalne osobe imaju ograničenja i poteškoće u stjecanju vještina komunikacije, brige za sebe, u organizaciji i održavanju samostalnoga života, stjecanju socijalnih vještina, brige za vlastito zdravlje i sigurnost u izobrazbi, zapošljavanju i provođenju slobodnoga vremena. Uzroci intelektualne subnormalnosti mogu biti biološki (poput kromosomskih abnormalnosti koje uzrokuju Downov sindrom ili mongolizam), genetski (poremećaji poput fenilketonurije) ili pak oštećenja mozga izazvana traumama i bolestima.

intelektualna subnormalnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27597>.