struka(e): |

intencija (lat. intentio), nakana, namjera, cilj, naum, smjeranje, htijenje, želja; usmjerenost duha prema nekomu cilju. – U filozofiji pojam najprije označuje sadržanost spoznajnoga, voljno-djelatnog ili bilo kojega drugoga cilja u namjeri (intenciji, T. Akvinski). Intencionalnost kod E. Husserla znači »svijest o nečemu naprosto«, tj. prethodno danu korelaciju između svijesti i predmeta kao polazište spoznaje putem pokazivanja (fenomenološka analiza) i opisivanja (deskriptivna psihologija). Intencionalna analiza opisno je osvjetljivanje univerzalne korelacije između svijesti (noesis) i predmeta (mišljevine, noema) putem fenomenologijske, transcendentalne i eidetske redukcije. – U književnoj teoriji pojam je izazvao prve polemike početkom XX. st. kada su se moderni kritičari suprotstavili zagovornicima pozitivizma i ekspresivne estetike. Budući da se usredotočuju na jezičnu strukturu, novokritičari W. K. Wimsatt i Monroe C. Beardsley u poznatom eseju Zabluda intencije (The Intentional Fallacy, 1946) svako bavljenje autorskom intencijom nazvali su zabludom jer je značenje književnog djela neovisno o njoj. Takvo shvaćanje otvorilo je prostor potonjem usmjeravanju književne teorije prema drugim polazištima, kao što su tekst, čitanje i čitatelj.

Citiranje:

intencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/intencija>.