STRUKE:

intervencija

intervencija (francuski intervention < kasnolatinski interventio).

1. Miješanje, upletanje; posredovanje, zauzimanje; zahvat, djelovanje.

2. U međunarodnom pravu, miješanje jedne ili više država (ili drugih međunarodnopravnih subjekata) u unutrašnje ili vanjske poslove druge države. Premda se njezin pravni koncept pojavio tek s razvojem teorije suverenosti, intervencija postoji gotovo otkako postoje i odnosi među državama. Povijest međunarodih odnosa obiluje primjerima pojedinačnih i kolektivnih intervencija koje su se opravdavale različitim razlozima (nepodmirene financijske obveze, humanitarni razlozi, zaštita demokracije i dr.). Među povijesnim primjerima intervencije ističe se djelovanje Svete alijanse, osn. 1815., koja je poduzimala intervencije protiv revoluc. pokreta u različitim državama radi očuvanja postojećega poretka, kao i djelovanje europskih velesila u XIX. st., koje su prisvajale pravo odlučivanja o sudbini manjih europskih država. Primjer intervencije bio je i pokušaj zapadnoeuropskih država da nakon pobjede Listopadske revolucije svrgnu sovjetsku vlast. Začetke međunarodnopravnog ograničenja intervencije neki nalaze u Monroeovoj doktrini (1823), premda je ona zapravo bila više zahtjev SAD-a za vlastitom interesnom sferom na zapadnoj polutki nego istinsko zauzimanje za međunarodnopravno uređenje intervencije. Međunarodno se pravo razvijalo prema zabrani intervencije, zbog načela drž. suverenosti. Tako Druga haška konvencija o ograničenju upotrebe sile pri utjerivanju ugovornih potraživanja iz 1907 (tzv. Porterova konvencija) bitno ograničava mogućnost intervencije radi utjerivanja privatnopravnih potraživanja. Nakon II. svj. rata međunarodna je regulativa otišla u tom smislu znatno dalje. Tako Povelja UN-a (1945) zabranjuje prijetnju silom ili uporabu sile koja bi bila uperena protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, naglašavajući istodobno pravo svake države da samostalno odlučuje o pitanjima iz svoje isključive unutar. nadležnosti. Načelo neintervencije primijenjeno je i u drugim značajnim međunarodnim aktima, kako unutar tako i izvan UN-a (Deklaracija o nedopustivosti miješanja u unutrašnje poslove država i zaštiti njihove neovisnosti i suverenosti, 1965; Deklaracija o načelima međunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom UN-a, 1970; Povelja Organizacije američkih država; Povelja Organizacije afričkoga jedinstva; Završni akt helsinške Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, 1975. i dr.). Načelo neintervencije potvrđeno je i u pojedinim presudama Međunarodnoga suda, kao i u nekim bilateralnim izjavama o koegzistenciji, pa je ono postalo jedno od temeljnih načela suvremenoga međunarodnoga prava. Svaki jednostrani pokušaj zasnivanja prava na intervenciju (poput primjerice Brežnjevljeve doktrine) nesumnjivo je, stoga, protivan međunarodnom pravu. Povelja o ekonomskim pravima i dužnostima država iz 1974. protegnula je zabranu intervencije i na druge, prvenstveno ekonomske oblike pritiska prema drugoj državi, no takva nastojanja još uvijek nisu posve zaživjela u suvremenome međunarodnom pravu. Istodobno se pokušavaju legalizirati neki oblici humanitarne intervencije, ne više samo radi zaštite vlastitih državljana nego i radi opće zaštite ugroženih temeljnih prava čovjeka. No zbog nedostatka središnje vlasti u međunarodnoj zajednici, takve su intervencije do sada ipak bile ograničene na djelovanje jače države prema slabijoj. Intervencija po pozivu smatra se dopuštenom ako je poziv uputila vlada države u kojoj se intervencija treba dogoditi. Intervencija radi pomoći svrgnutoj vladi (tzv. demokratska intervencija) načelno je nedopuštena te protivna pravu naroda na samoodređenje.

intervencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 27.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27674>.