inverzija

inverzija (lat. inversio).

1. Preokretanje normalnoga redoslijeda, premetanje, okretanje, obrtanje; obrat, preokret.

2. U gramatici, termin kojim se označava promjena slijeda dvaju konstituenata, npr. glavne i zavisne rečenice (npr. Kada je došao, zaplakao je, umjesto Zaplakao je kada je došao). U drugome smislu, inverzija, ili inverzna struktura rečenice, gramatička je pojava koja se susreće u nekim izvaneuropskim jezičnim porodicama (osobito često u algonkijskim jezicima u Sjevernoj Americi). U jezicima s inverznom strukturom rečenice postoji hijerarhija unutar kategorije lica, i to tako da je treće lice niže na hijerarhiji od prvih dvaju, a imenice koje označuju živa bića više su na hijerarhiji od imenica za nežive stvari. Na prijelaznim glagolima postoje afiksi koji izražavaju lice subjekta i lice objekta rečenice, ali ne iskazuju u kojem je licu subjekt, a u kojem objekt, ako je subjekt viši na hijerarhiji lica od objekta. Ako je pak objekt viši od subjekta na toj hijerarhiji (npr., subjekt je osoba trećega lica jed., a objekt prvo lice mn., kao u rečenici Otac nas je vidio), glagol dobiva poseban afiks kojim se izražava inverzna konstrukcija, suprotna od »očekivane«.

3. U teoriji književnosti → hiperbaton.

4. U kemiji, prostorna preraspodjela atoma ili skupine atoma u asimetričnoj molekuli pri kemijskoj reakciji; pritom nastaje produkt kojemu je konfiguracija zrcalna slika izvorne konfiguracije. Također, promjena smjera zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti u hidrolitičkoj razgradnji običnoga šećera (saharoze) na glukozu i fruktozu. Otopina saharoze zakreće ravninu polarizacije u desno, ali produkt reakcije (invertni šećer) u lijevo, zato što fruktoza zakreće ravninu više ulijevo nego glukoza udesno.

5. U matematici se naziv inverzija upotrebljava u različitim značenjima. U kombinatorici označava slučaj kada dva elementa neke permutacije ne stoje u prirodnome poretku. Npr. u permutaciji (34251) inverzije su (3, 2), (3, 1), (4, 2), (4, 1), (2, 1) i (5, 1). U geometriji je inverzija preslikavanje f prostora, odn. ravnine, f : T → T, tako da pritom: 1) T′ leži na istome pravcu s točkama T i O, gdje je O neka zadana točka, tzv. centar inverzije; 2) vrijedi OT · OT = a² = konst. Inverzijom se sve točke sfere ili kružnice sa središtem u O i polumjera a preslikavaju u sebe, a njihova nutrina u vanjštinu, i obratno. Osnovno je svojstvo toga preslikavanja da su kutovi invarijantni (konformno preslikavanje).

6. U medicini, izvrtanje nekoga organa ili njegove funkcije, npr. inverzija visceralnih organa (kada je jetra lijevo, a slezena desno) ili inverzija maternice (izvrtanje prema van u III. porođajnom dobu, tako da unutrašnja stijenka postaje vanjskom).

inverzija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27718>.