Istočni Timor

ilustracija
ISTOČNI TIMOR, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6

Istočni Timor (portugalski Timor-Leste; tetunski Timór-Lorosa’e, službeno Timór-Leste), država u jugoistočnoj Aziji, u skupini Malih sundskih otoka; 14 954 km². Obuhvaća istočni dio otoka Timora i izdvojeno područje (okrug Oecussi-Ambeno; 815 km², 64 025 st., 2010) na sjeverozapadnoj obali indonezijskoga dijela otoka, te otočiće Ataúro i Jaco. S juga ga oplakuje Timorsko more, na sjeveru je morski prolaz Wetar, a na zapadu ima kopnenu granicu s Indonezijom (253 km); duljina obale iznosi 783 km.

Prirodna obilježja

Nekoć dio australskog šelfa, izdignut iznad morske površine približno prije 4 milijuna godina, građen je uglavnom od morskih sedimenata (pretežito vapnenca). Središnjim dijelom otoka, u smjeru jugozapad–sjeveroistok, pruža se planinski lanac Ramelau, građen od vulkanskih i metamorfnih stijena, s najvišim vrhom Tatamailau (2960 m). Obalna je nizina uska u sjevernome, a šira u južnom dijelu.

Klima je ekvatorska, s visokim temperaturama (srednja godišnja temperatura u nizinama iznosi 24 do 27 °C) cijele godine; kolebanja temperature između najtoplijeg i najhladnijega mjeseca malena su (do 3,5 °C). Planinska područja iznad 1200 m visine imaju umjerenu klimu. Hladniji je dio godine (svibanj–listopad) suh, osobito na sjevernoj obali, a topliji (studeni–travanj) kišovit (vlagu donosi sjeverozapadni monsun). Sjeverni dio otoka ima 500 do 1000 mm oborina godišnje, južni do 2000 mm, a planinsko područje i do 3000 mm. U kišnome su razdoblju česte poplave.

Vodotoci su kratki (najdulji je Lacló, 80 km), u kišnome razdoblju bujičasti, a zimi često presuše. Sjeverna je obala strma; duž obale pružaju se koraljni grebeni. U nizinama prevladavaju savane, jer su prvobitne monsunske listopadne šume u znatnoj mjeri iskrčene; u planinama rastu šume kazuarina, eukaliptusa, sandalova drva i dr.

Stanovništvo

U Istočnome Timoru živi 1 066 409 st. (popis 2010) ili 71 st. na 1 km², a 1 172 390 st. prema procjeni za 2013. Stanovnici su pretežito Papuanci pomiješani s Malajcima i Polinezijcima. Govori se uglavnom austronezijskim jezicima (ukupno tridesetak jezika i dijalekata), od kojih tetunski ima najviše govornika; službeni su tetunski i portugalski. Stanovnici su pretežito rimokatolici (96,9%, 2010), na što je utjecala kolonijalna portugalska vladavina; protestanata je 2,2%, a ostalih 0,9% (2010). Porast broja stanovnika usporava se, pa je u razdoblju 2010–12. stopa porasta iznosila 2,7% godišnje (3,1%, 2007–08). Natalitet iznosi 36,6‰, mortalitet 10,0‰, a prirodni priraštaj 26,6‰ (2012); smrtnost je dojenčadi 45‰ (2012). Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi je do 14 godina 41,4% stanovništva, od 15 do 64 godine 53,9%, a starije je od 65 godina samo 4,7% stanovništva (2010). Očekivano trajanje života iznosi 68,3 godine za žene, a 65,3 godine za muškarce (2012). Ekonomski je aktivno 261 000 st., od čega je nezaposleno 9000 st. (2010). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 51,2%, rudarstvu, industriji i građevinarstvu 8,9%, a u uslužnim djelatnostima 39,9% zaposlenih (2010). Nepismeno je 41,7% stanovništva (2010). Glavni je grad Dili sa 192 652 st. (2010), a ostala su veća gradska naselja Baucau (20 852 st.) i Maliana (16 688 st.). U gradovima živi 29,6% stanovništva (2010).

Gospodarstvo

Politička neovisnost ostvarena je u uvjetima ekonomske nerazvijenosti, uz BDP po stanovniku od približno 600 USD (sredinom 2002). Veći je dio zemlje bez osnovne komunalne infrastrukture; gospodarstvo se zasniva na tradicionalnoj obiteljskoj poljoprivredi, sitnome stočarstvu, ribolovu te uličnoj trgovini. Gospodarski razvoj planira se na bogatim nalazištima nafte i plina u Timorskome moru.

Promet

Međunarodna je zračna luka Dili (Nicolau Lobato, prije Comoro). Cestovna mreža, duga 6040 km, u lošem je stanju; glavna prometnica ide duž sjeverne obale otoka i nastavlja se u zapadni Timor, odnosno Indoneziju (prema Kupangu). Željeznice nema. Glavna je morska luka Dili.

Novac

Novčana je jedinica američki dolar (dollar; USD); 1 dolar = 100 centi.

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području Istočnoga Timora mogu se pratiti od kamenoga doba. Tijekom neolitika, na početku I. tisućljeća pr. Kr., protomalajski ljudi emigrirali su iz Azije na otok. Iako nisu ostavili pisanih tragova, koristili su željezo i bavili se poljoprivredom. Timor je zbog svojega zemljopisnoga položaja ubrzo postao značajna točka na pomorskom trgovačkom putu između Kine i Indije, a od XIII. st. izvoznik skupocjena drva sandalovine. Početkom XVI. st. portugalski pomorci otkrili su Timor i 1556. ondje osnovali Ocussi kao svoju prvu stalnu naseobinu. God. 1613. na otok su došli i Nizozemci, koji su u Kupangu podignuli svoje uporište. Ubrzo je između njih došlo do teritorijalnih sukoba koji su bili nakratko prekinuti britanskom upravom otoka tijekom napoleonskih ratova (1812–15). Ti su sukobi 1859. završili Mirom u Lisabonu, kojim je otok bio podijeljen na sjeverni, nizozemski dio, i na istočni, portugalski dio otoka. Istočni Timor bio je u XIX. st. pretvoren u portugalsku kažnjeničku koloniju. Teški životni uvjeti domorodaca, uzrokovani lošom portugalskom kolonijalnom upravom, uzrokovali su mnoge pobune, među kojima je najznačajnija bila pobuna što ju je vodio Don Boaventura de Manufahi (1895–1912). Tijekom II. svjetskog rata Istočni Timor okupirale su australsko-britanske (1941) i japanske postrojbe (1942–45). Nakon rata bio je vraćen Portugalu.

Tijekom 1945–75. bio je portugalski posjed. Uoči povlačenja kolonijalne uprave izbili su sukobi između pristaša neovisnosti (proglašene u studenome 1975) i zagovornika sjedinjenja s Indonezijom. Na početku prosinca 1975. došlo je do indonezijske vojne intervencije, a potom i aneksije (sredina 1976), koju su osporavali Portugal i UN. Oružani otpor vodila je Revolucionarna fronta za neovisnost Istočnoga Timora (FRETILIN). Tijekom okupacije indonezijske su vojne i paravojne snage ubile oko 60 do 100 tisuća civila; zajedno s umrlima u progonstvu od gladi i bolesti, broj žrtava procjenjuje se na približno 200 000. U travnju 1999. postignut je sporazum o prekidu sukoba pa je pod nadzorom UN-a održan referendum (30. VIII. 1999) na kojem su pobijedili pristaše neovisnosti. Indonezijske milicije provodile su nasilje nad pristašama neovisnosti (izbjeglo je oko 250 000 ljudi), pa su u rujnu 1999. intervenirale mirovne snage UN-a. Prijelazna uprava UN-a osnovana je 25. X. 1999 (indonezijska se vojska povukla do 1. XI. 1999). Tijekom 2000. indonezijske paravojne trupe povremeno su oružano djelovale iz zapadnog Timora. Na prvim parlamentarnim izborima 30. VIII. 2001. pobijedio je FRETILIN; premijer je postao Mari Alkatiri, jedan od gerilskih vođa. Lider FRETILIN-a José Alexandre Xanana Gusmão pobijedio je na prvim predsjedničkim izborima 14. IV. 2002. Prijelazna uprava UN-a okončana je 20. V. 2002. pa je proglašena neovisnost. God. 2007–12. predsjednik je bio José Ramos-Horta. Od 2012. predsjednik je José Maria Vasconcelos (zapovjednik oružanih snaga 2002–11).

Politički sustav

Prema Ustavu od 20. V. 2002., Istočni Timor je unitarna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, simbolizira i jamči nacionalnu neovisnost i jedinstvo države te funkcioniranje demokratskih institucija; vrhovni je zapovjednik oružanih snaga; imenuje predsjednika vlade, a na njegov prijedlog druge članove. Predsjednika republike biraju građani na općim, izravnim i tajnim izborima za mandat od 5 godina i na najviše dva mandata. Izvršnu vlast obavlja vlada (Vijeće ministara) koja je odgovorna parlamentu. Nacionalni parlament obavlja zakonodavnu vlast, ima najmanje 52 a najviše 65 zastupnika, koji su birani na općim, izravnim i tajnim izborima na razdoblje od 5 godina. Vrhovni sud pravde ima najvišu sudbenu vlast, jamči jedinstvenu primjenu prava u državi. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 17 godina života. Sudbenu vlast obavljaju i Visoki upravni sud, Porezni i Revizorski sud te drugi upravni, prvostupanjski sudovi. Administrativno se država dijeli na 13 upravnih okruga. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 28. studenog (1975).

Istočni Timor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27993>.