Ivan Pavao II., sv.

ilustracija
IVAN PAVAO II.
ilustracija1ilustracija2

Ivan Pavao II., sv. (pravo ime Karol Wojtyła), papa od 1978 (Wadovice kraj Krakova, 18. V. 1920Vatikan, 2. IV. 2005). Teologiju studirao u Krakovu, za svećenika zaređen 1946. Doktorirao na Angelicumu u Rimu i postao profesor moralne teologije na Katoličkome sveučilištu u Lublinu (1957). Za Drugoga vatikanskoga koncila (1961–65) sudjelovao u radu Pripremne komisije. Krakovskim nadbiskupom postao je 1964., kardinalom 1967. Prvi papa netalijanske narodnosti nakon četiri i pol stoljeća (od Hadrijana VI.) i prvi papa Poljak. Za svojega pontifikata razvio je snažnu pastoralnu, ekumensku i diplomatsku djelatnost. Bio je teško ranjen u atentatu (1981). Proširio je Kardinalski zbor biskupima iz različitih dijelova svijeta i proglasio novi Kodeks kanonskoga prava (1983). U mnogobrojnim enciklikama razvija kršćansku duhovnost, brani dostojanstvo ljudske osobe i upozorava na glavne probleme suvremenoga svijeta (svjetski mir, glad u Trećem svijetu i prezaduženost nerazvijenih zemalja). Pastoralno pohodio mnoge zemlje. Znatno pridonio međunarodnom priznanju Republike Hrvatske, koju je posjetio u tri pastoralna pohoda (1994., 1998. i 2003). Glavne enciklike: Čovjekov Otkupitelj (Redemptor hominis, 1979), Socijalna skrb (Sollicitudo Rei Socialis, 1987), Evanđelje života (Evangelium vitae, 1995), Vjera i razum (Fides et Ratio, 1998). Blaženim proglašen 2011., a svetim 2014.

Ivan Pavao II., sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28202>.