Johnson, Eyvind

Johnson [ju:'nsɔn], Eyvind, švedski književnik (Svartbjörnsbyn, Norrland, 29. VII. 1900Stockholm, 25. VIII. 1976). S 14 godina otišao je od kuće, bio najamni radnik, 1920-ih boravio u Njemačkoj i Francuskoj, nakon II. svjetskog rata kraće vrijeme živio u Švicarskoj i Engleskoj; 1957. postao članom Švedske akademije. Zbog podrijetla i tematike prvih značajnijih djela nerijetko ga svrstavaju u radničke pisce, no Johnson je već rano, pod utjecajem A. Gidea, J. Joycea i M. Prousta, preuzeo modernističko izražajna sredstva i eksperiment. Susret s teorijom S. Freuda ostavio je traga u psihološkoj karakterizaciji likova: čovjekov osjećaj frustriranosti životnim okolnostima česta je tema njegovih tekstova. Zato on svoje likove sučeljava s pitanjima o bitnim humanističkim vrijednostima nenasilja, antitotalitarizma, krivnje i odgovornosti, angažmana, ljubavi i mogućnosti utvrđivanja istine. Razdoblje zreloga stvaralaštva obilježavaju autobiografski zapisi, dnevnici, putopisi i povijesni romani, a utjecaj Th. Manna očituje se u ironijskom pristupu mitu i povijesti. Zajedno s H. E. Martinsonom dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1974. godine. Djela: Grad na svjetlu (Stad i ljus, 1928), Bobinack (1932), tetralogija Roman o Olofu (Romanen om Olof, 1934–37), trilogija Krilonova grupa, Krilonovo putovanje i Krilon osobno (Grupp Krilon, Krilons resa, Krilon själv, 1941–43) koja izražava ogorčenost nacizmom i osudu totalitarizma, Obalni valovi (Strändernas svall, 1946), Snovi o ružama i ognju (Drömmar om rosor och eld, 1949), Zimsko putovanje po Norrbottenu (Vinterresa i Norrbotten, 1955), Oblaci iznad Metaponta (Molnen över Metapontion, 1957), Doba njegove milosti (Hans nådes tid, 1960), Tijekom duga života (Livsdagen lång, 1964), Nekoliko koraka prema tišini (Några steg mot tystnaden, 1973) i dr.

Johnson, Eyvind. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29256>.