Kaboga (Kabožić, Kabužić), Marin (Mario), hrvatski crkveni pravnik i pjesnik (Dubrovnik, 1505 – Rim, 28. VII. 1582). Studij prava i bogoslovije završio je u Padovi. U ranoj se mladosti zaredio, 1535. imenovan arhiđakonom dubrovačkoga kaptola. Bio je žestok zagovornik crkvene autonomije. Sukobljavao se i s crkvenim i svjetovnim vlastima pa je naposljetku bio optužen kao heretik te prognan iz Dubrovnika. Papa ga je pomilovao, ali se Kaboga u Dubrovnik nije vratio. Objavio je knjigu teološko-pravnih rasprava Prvenstvo vikarijata (Vicariatus praecedentiae, 1575). U Dubrovniku je bio član Akademije složnih (Accademia dei Concordi), a osim nadimkom Kordica potpisivao se i kao Confuso, prema akademiji iz Viterba (Accademia dei Confusi), koje je također bio član. Sačuvana je njegova odulja satirična pjesma na talijanskome Protiv dubrovačkoga plemstva (Contro la nobiltà di Ragusa) i pedesetak stihova na hrvatskome, među kojima i Pjesan o dinaru. Napisao je i antipetrarkističku pjesmu o ženskoj ružnoći (Na rasad strašilo od gaća postavi).
