struka(e):
ilustracija
KAKTUSI, Astrophytum ornatum
ilustracija
KAKTUSI, Cephalocereus senilis
ilustracija
KAKTUSI, Cereus spec.
ilustracija
KAKTUSI, divovski kaktus, Carnegia gigntea
ilustracija
KAKTUSI, Eriosyce (Rimacactus) laui
ilustracija
KAKTUSI, Mammillaria celsiana
ilustracija
KAKTUSI, Opuntia ficus-indica
ilustracija
KAKTUSI, Turbincarpus (Gymnocactus) knuthinus

kaktusi (znanstv. lat. cactus, od grč. ϰάϰτος: bodljikava trava) (Cactaceae), por. s približno 130 rodova i više od 1500 vrsta trajnih, mesnatih, sočnih (sukulentnih) biljaka. Kao vrlo značajne biljke Neotropisa (→ florna carstva), rašireni su u pustinjama i polupustinjama, rjeđe u tropskim šumama Amerike. Samo su neke vrste roda Rhipsalis raširene i u Paleotropisu, npr. Rhipsalis cassutha u šumama istočne Afrike, na Madagaskaru i Cejlonu. Kaktusi rastu pretežito na tlu, neki na stijenama, rjeđe (Epiphyllum, Rhipsalis, Schlumbergera) kao epifiti na drugim biljkama ili kao penjačice. Kao prilagodbu na suhu klimu imaju odebljalu, stupastu, uzdužno rebrastu (npr. Cereus), kuglastu i čvorasto-člankovitu (npr. Mammillaria) ili pak plosnatu stabljiku s ograncima nalik na debele mesnate listove (Opuntia). Umjesto normalnih listova stabljika nosi trnove (preobraženi listovi), često čuperke trnova (preobraženi pazušni ogranci i zametci listova), a u nekih je vrsta stabljika prekrivena tankim čekinjama nalik na kosu (npr. Cephalocereus senilis). Rijetko su bez trnja, npr. Rhipsalidopsis gaertneri (Schlumbergera gaertneri). Samo rodovi Pereskia i Pereskiopsis imaju razvijene normalne zelene listove, što služe asimilaciji, dok je u ostalih kaktusa, bez pravih listova, tu funkciju preuzela zelena stabljika. Zbog kuglasta, valjkasta i sl. oblika površina je tijela u odnosu na volumen razmjerno malena, a puči (→ list) su udubljene u kožnom tkivu stabljike, pa je smanjen gubitak vode transpiracijom.

Prema načinu asimilacije ugljikova dioksida, kaktusi pripadaju posebnoj skupini tzv. CAM-biljaka (akronim od engl. Crassulacean Acid Metabolism: tustički kiseli metabolizam) koje, za razliku od drugih (C3 i C4) biljaka, primaju CO2 noću, kada je temperatura zraka niža, relativna vlažnost zraka veća, a puči su otvorene, dok su danju, za vrijeme suhe žege, zatvorene pa sprječavaju transpiraciju. U svojem tijelu, u vodnom tkivu, sadrže velik udjel vode. Po svojim osebujnim prilagodbama na sušu, kaktusi pripadaju skupini hemikserofita, tj. biljaka koje u povoljnom razdoblju, kada padne kiša, skupljaju velike zalihe vode u svojem tijelu, pa je poslije za sušna razdoblja »štedljivo« troše. Neke vrste, npr. divovski kaktusi Carnegia (Cereus) gigantea iz Arizone, jugoistočne Kalifornije i Meksika i Pachycereus pringlei iz Meksika, narastu i do 20-ak m, a njihovo mnogobrojno plitko korijenje proteže se do 30 m od matične biljke. Kada padne i mala količina kiše koja ne prodire duboko, mogu crpsti vodu iz najgornjega sloja tla. U svojem tijelu mogu spremiti do 3000 L vode, što je više od 90% svježe mase njihova tijela. Kaktusi mogu bez štete podnijeti gubitak do 70% skupljene vode. Ako obamru stariji ogranci, na račun njihove preostale vode razvijaju se mladi ogranci. Kaktusi se odlikuju većinom velikim sjedećim dvospolnim cvjetovima koji imaju mnogočlano, pravilno (aktinomorfno) ocvijeće lijepih boja, mnogo prašnika i podraslu plodnicu od mnogo plodnih listova. Nerijetko se cvjetovi otvaraju ujutro s prvim zrakama sunca, a uvenu do večeri istoga dana. U nekih se pak cvjetovi otvaraju u sumrak i cvatu samo jednu noć. Takva je npr. vrsta kraljica noći (Selenicereus /Cereus/ grandiflorus) podrijetlom s Jamajke, Kube, Haitija i iz Meksika. Često se uzgaja u staklenicima, pa ju se može vidjeti i u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.

Kaktusov je plod boba koja se, od nekih vrsta, koristi kao slatko sočno voće. U Americi su osobito cijenjeni plodovi vrste Hylocereus trigonus, nekih vrsta rodova Stenocereus (Lemaireocereus), Cereus, Epiphyllum (Phyllicactus), Opuntia i dr. »Indijska smokva« (Opuntia ficus-indica) ima sočne, ukusne plodove oblika i veličine pitome smokve, uzgaja se u mnogim toplim područjima Zemlje, a raste podivljala u nas u južnom primorju. Vrsta Lophophora williamsii (Anhalonium williamsii) halucinogena je biljka koju su Indijanci koristili pri religijskim obredima.

Kaktusi se zbog egzotičnih oblika, lijepih cvjetova, sporoga rasta i skromnih potreba mnogo uzgajaju u staklenicima i kao omiljele sobne biljke.

Citiranje:

kaktusi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kaktusi>.