Kállay [ka:'l:αj], Benjamin, austrougarski političar, diplomat i povjesničar (Budimpešta, 22. XII. 1839 – Beč, 13. VII. 1903). Nakon studija prava i ekonomije stupio u politički život Ugarske. Bio zastupnik u ugarskom parlamentu (1867–68., 1875–78), generalni konzul Austro-Ugarske u Beogradu (1868–75), austrougarski izaslanik na Međunarodnoj konferenciji o Istočnoj Rumeliji (1878) i predstojnik Ministarstva vanjskih poslova u Beču (1879–82). Kao vršitelj dužnosti ministra vanjskih poslova (1881) sudjelovao je pri sklapanju tajne konvencije Austro-Ugarske sa Srbijom. Od 1882. austrougarski ministar financija i u tom svojstvu upravitelj BiH (do 1903). Odvojio je vojnu od civilne vlasti te organizirao složenu bosansko-hercegovačku pokrajinsku upravu. Pridonio je modernomu gospodarskom, društvenom i kulturnom razvoju BiH, izgradio suvremenu željezničku mrežu i dopustio ulazak austrijskoga i ugarskog kapitala, a zemljišni su odnosi tek neznatno bili izmijenjeni. Nastojao je iskoristiti složene odnose vjerskih i nacionalnih zajednica radi učvršćenja austrougarske vlasti te uspio pridobiti za suradnju poglavare vjerskih zajednica i građanstva. Vodio politiku razvijanja posebnosti BiH, promičući »bosansku narodnost« s posebnim »bosanskim jezikom« kao novu nacionalnu pripadnost, čime je otežavao nacionalni razvoj bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba. Pripremio austrougarsku aneksiju BiH, koju je preporučio vladi kao jamstvo protiv težnji Srbije za tom pokrajinom. Kao povjesničar bavio se poviješću jugoistočne Europe. Bio dopisni (od 1878) i redoviti član Madžarske akademije znanosti (od 1888) te počasni član bečke Akademije znanosti (1890). Djela: Povijest Srba 1780–1815 (A szerbek története 1780–1815, I–II, 1877–1909), Ruska istočna politika (Oroszország keleti törekvései, 1878), Madžarska na granici istoka i zapada (Magyaroszág a Kelet és Nyugat határán, 1883), Povijest srpskih ustanaka 1807–1810 (A szerb felkelés története 1807–1810, I–II, 1909).
