Kambodža

ilustracija
KAMBODŽA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12

Kambodža (Kampuchea; Kraljevina Kambodža / kmerski Preahreacheanachakr Kampuchea), država u jugoistočnoj Aziji, u južnome dijelu Indokine, između Tajlandskoga zaljeva na jugozapadu (duljina obale 443 km), Vijetnama na istoku (duljina granice 1228 km), Laosa na sjeveru (541 km) i Tajlanda na sjeverozapadu (803 km); obuhvaća 181 035 km².

Prirodna obilježja

Glavninu teritorija Kambodže (oko 70% ukupne površine) čini prostrana središnja nizina (5 do 20 m apsolutne visine) oko jezera Tonle Sap i rijeke Mekonga. Na sjeveru, uz granicu s Tajlandom, nizinu obrubljuje do 750 m visok pješčenjački strmac (Dangrek), a na sjeveroistoku i istoku, uz granicu s Laosom i Vijetnamom, ogranci Anamskoga gorja (do 1500 m visine). U jugozapadnome dijelu zemlje, između Tajlandskoga zaljeva i središnje nizine protežu se Kardamonsko gorje (Krâvanh) s Auralom (Phnum Aôral, 1813 m), najvišim vrhom Kambodže, i gorje Damrei (1081 m) u njegovu južnome nastavku. Građeni su od kristaličnih stijena i vapnenca. Pred dobro razvedenom obalom Tajlandskoga zaljeva leži mnoštvo otoka i otočića, od kojih su najveći Kong, Rong, Rong Sanloem, Thmei i Tang.

Klima je tropska s izrazitim monsunskim obilježjima. Sušno je doba od studenoga do travnja, kada puše suhi sjeveroistočni monsun, a kišno od svibnja do listopada (tada padne oko 4/5 godišnje količine oborina), kada jugozapadni monsun donosi vlagu s mora. Najviše oborina primaju jugozapadni obronci Kardamonskoga gorja (do 5000 mm), dok u području nizina padne 700 do 1500 mm oborina godišnje. Temperature su stalno visoke kao i vlažnost (60 do 90%); prosječna siječanjska temperatura iznosi 27,6 °C, a travanjska 30,8 °C.

Riječna je mreža dobro razvijena; najveću važnost ima rijeka Mekong (kroz Kambodžu protječe u duljini od približno 500 km) koja je s jezerom Tonle Sap (Tônlé Sab) povezana istoimenim pritokom. U kišnome razdoblju razina vodostaja Mekonga poraste za 12 do 15 m, pa se područje oko Mekonga pretvara u jezero; višak vode tada otječe u jezero Tonle Sap koje poplavi okolno područje (do 16 000 km²).

Gorja na jugozapadu su pod tropskim kišnim šumama (kaučukovac, kapok, tik, mahagoni i dr.), na sjeveroistoku i istoku pod listopadnim monsunskim šumama; u ostalim dijelovima prevladavaju savane, a nizine mjestimice prekrivaju gajevi bambusa. Uz obalu rastu šume mangrove.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2008. u Kambodži živi 13 395 682 st., odn. 15 848 500 st. prema procjeni iz 2017. Prosječna je gustoća naseljenosti 87,5 st./km² i vrlo je neujednačena. Najgušće je naseljeno nizinsko područje oko jezera Tonle Sap i uz rijeku Mekong na jugoistoku zemlje (metropolitansko područje Phnom Penha 6546 st./km², pokrajine Kandal 410 st./km² i Takeo 250 st./km²), a najrjeđe na istoku (pokrajina Mondol Kiri 6 st./km²) i jugozapadu (pokrajina Kaoh Kong 14 st./km²). Stanovnici su najvećim dijelom Kmeri (Khmeri; 96,1%), zatim Čami (Chami 1,1%, uglavnom muslimani), Lao (0,8%), Vijetnamci (0,4%), Kinezi (0,2%) i dr. (1,4%). Glavna je vjeroispovijest budizam (škola theravāda; 97,0% stanovništva), slijedi islam (2,0%, muslimani suniti), tradicionalna vjerovanja (0,6%) i kršćanstvo (0,4%). Porast broja stanovnika u posljednjih se petnaestak godina usporio; s 2,4% (1994–99) na 1,6% godišnje (2010–15). Rezultat je to smanjenoga prirodnoga priraštaja (s 2,49% ili 24,9‰ u 1999. na 1,78% ili 17,8‰ u 2015) zbog znatnog smanjenja stope nataliteta (s 41,1‰ 1999. na 23,8‰ 2015), ali i mortaliteta (sa 16,2‰ na 6,0‰); smrtnost dojenčadi također je u padu (od 101,6‰ na 24,6‰). Stanovništvo Kambodže je mlado; u dobi je do 14 godina 31,3% st., od 15 do 64 godine 64,9%, a starije je od 65 godina samo 3,8% populacije (2016). Glavnina stanovništva živi na selu (79,3%, 2015). Velike su unutarnje migracije (4,1 milijun ukupnoga pučanstva, 2013), od kojih se većina odnosi na seobe unutar ruralnih područja, dok na migracije selo – grad (najviše u Phnom Penh) otpada samo 24,5%. Očekivano trajanje života za muškarce rođene u 2015. iznosi 66,7 godina, a za žene 70,8 godina. Ekonomski je aktivno 8 353 000 stanovnika (2015). Udio zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (41,5%, 2015) smanjuje se, dok se udio zaposlenih u rudarstvu, industriji i građevinarstvu (25,6%), kao i u uslužnim djelatnostima (32,9%) povećava. Službeni je kmerski jezik, raširena je uporaba francuskoga. Sveučilišta su u Phnom Penhu (najveće je Royal University of Phnom Penh, osnovano 1960). Nepismeno je 19,5% stanovnika starijih od 15 godina (2015), a najviše ih je u rijetko naseljenim krajevima na sjeveroistoku zemlje (pokrajina Ratanak Kiri, 45,0%). Glavni je i najveći grad Phnom Penh (Phnum Pénh; 1 501 725 st., 2012), ostali su veći gradovi (2012): Battambang (Batdâmbâng; 196 709 st.), Siem Reap (Siĕmréab; 189 292 st.), Kompong Cham (Kâmpóng Cham; 118 699 st.) i Sihanoukville (Krong Preah Sihanouk; 100 856 st.); u gradovima živi svega 20,7% st. (2015).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Kambodža je bila među siromašnijim azijskim zemljama, obilježena dugotrajnim gospodarskim urušavanjem (političkom nestabilnošću i ratnim razaranjima od sredine 1960-ih do početka 1990-ih, posebno destruktivnom i protucivilizacijskom vladavinom Crvenih Kmera u drugoj polovici 1970-ih). Mirovnim sporazumom (1991) i prvim demokratskim izborima (1993) stvorene su pretpostavke za gospodarsku obnovu (1999. postala je članica ASEAN-a). Gospodarske reforme, koje su uključivale otvaranje inozemnim ulaganjima, omogućile su prosječan godišnji rast BDP-a od 7,6% (1994–2015). Udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 50,2% (2003) na 13,5% (2014). Iskorištavaju se znatna prirodna bogatstva (šume, riblji fond, hidropotencijali), uključujući rudna ležišta (boksit, zlato, mangan, fosfat, željezna ruda, dijamanti i dr.). Povremene štete nanose obilne monsunske kiše i poplave (jedna od najvećih bila je 2000. i uzrokovala je pad BDP-a od približno 3%). Vrijednost BDP-a uvećana je s 2,5 milijarda USD (1993) na 22,2 milijarde USD (2017); BDP po stanovniku iznosi oko 1400 USD (2017). U sastavu BDP-a najveći je udjel uslužnoga sektora (41,9%), a potom industrije (32,8%) i poljoprivrede (25,3%). Poljoprivrednu ponudu čini povrće, žitarice, riža, riba i dr. Razvija se prerađivačka industrija (drvna, tekstilna, prehrambena, gumarska), te proizvodnja cementa, uz zanatstvo (obradba dijamanata, kristala i dr.), trgovinu i turizam. Vrijednost izvoza 2017. je 10,4 milijarde USD (2016. je 9,2 milijarde USD); izvozi se uglavnom tekstil i odjeća (68% ukupnog izvoza 2017), drvo, guma, riža, riba i dr. Najviše se izvozi (2016) u SAD (21,3%), Veliku Britaniju (9,4%), Njemačku (9%), Japan (8,2%), Kanadu (6,5%) i Kinu (6%). Vrijednost uvoza 2017. je 14,3 milijarde USD (2016. je 12,6 milijarda USD); uvoze se naftni derivati, vozila, strojevi, građevinska oprema, kemikalije, lijekovi, cigarete i dr. Najviše se uvozi (2016) iz Kine (35,3%), Tajlanda (14,8%) i Vijetnama (11%). Veličina javnoga duga je 28,2% BDP-a (2017).

Promet

Prometna je infrastruktura Kambodže, kao posljedica višegodišnjega građanskog rata, vremenskih neprilika (česte poplave), ali i znatnih nerazminiranih površina, nerazvijena. Glavnina prometnica (u lošemu stanju) koncentrirana je oko Phnom Penha i nekoliko većih gradova. Duljina željezničkih pruga iznosi 652 km; glavna je linija Sihanoukville–Phnom Penh, dok je linija Phnom Penh–Battambang–tajlandska granica od 2008. izvan uporabe. Cestovna mreža ima 44 709 km (2010), od toga samo 7% asfaltiranih cesta. Najprometnija i donekle obnovljena cesta povezuje Phnom Penh s lukom Sihanoukville. Veliku važnost ima riječna plovidba, osobito Mekongom; duljina unutarnjih vodenih putova iznosi oko 1570 km. Glavne su luke Sihanoukville (3,8 milijuna tona tereta, 2013) u Tajlandskome zaljevu i Phnom Penh u unutrašnjosti, na rijeci Mekong, do koje (kroz Vijetnam) mogu doploviti brodovi iz Južnokineskoga mora (udaljenoga 330 km). Međunarodne su zračne luke u Phnom Penhu (3,4 milijuna putnika, 2016), Siem Reapu i Sihanoukvilleu.

Novac

Novčana je jedinica riel (៛; KHR); 1 riel = 100 sena.

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnje Kambodže mogu se pratiti od IV. tisućljeću pr. Kr. Pod utjecajem Indije i Kine razvilo se nekoliko feudalnih državnih tvorevinâ. U I. st. stvorena je država Funan (»Carstvo planina«), koju su osnovali Kmeri u delti rijeke Mekonga pod utjecajem doseljenika iz Indije. Između II. i V. st. ona se razvila u najjaču državu na Indokineskom poluotoku. U polovici V. st. južno od jezera Tonle Sap stvorena je i druga kmerska država Čenla (Chenla), isprva ovisna o Funanu, od kojeg se oslobodila potkraj V. st. Pošto je u prvoj polovici VI. st. osvojila Funan, država Čenla proširila je svoj teritorij na sjevernu Kambodžu i južni Laos, pa je u VII. st. zavladala cijelom središnjom Indokinom. Država Čenla raspala se potkraj VIII. st. na dvije države. Na početku IX. st. Džajavarman (Jayavarman) II. (vladao 802–850) ponovno je sjedinio kmerske države u jedinstveno carstvo i nazvao se »vladarom svijeta«. Proveo je opsežne društvene reforme i uveo novu državnu religiju (štovanje boga Śive u njegovu falusnom simbolu). Njegove su reforme postale osnovica za stvaranje jake centralizirane države, koja se za njegove vladavine prvi put spominje u pisanim izvorima pod imenom Kambodža. Za vladavine Jasovarmana (Yasovarman) I. (889–900) prijestolnicom carstva postao je Angkor. Kambodžanski vladari ostavili su za sobom vrijedne arhitektonske spomenike, koji svjedoče o postojanju vrlo razvijene kulture. Kambodža je za vladavine Surjavarmana (Suryavarman) II. (1113–50) pobijedila Kinu i Vijetnam te zavladala gotovo cijelim Malajskim poluotokom i postala najvećom državom u Indokini. Do nagloga vojnog i političkog slabljenja Kambodže došlo je nakon provale Mongola u XIII. st., a potom naroda Tai (Thai) iz južne Kine, kojima je morala plaćati danak. Tijekom XIV. i XV. st. Sijam i Vijetnam učestalo su napadali Kambodžu i osvajali njezin teritorij, što je primoralo Kmere da 1431. napuste grad Angkor i premjeste prijestolnicu 1434. u Phnom Penh. Kambodža je za vladavine Čana (Chana) I. (1516–66) iskoristila slabost Sijama i ponovno osvojila područje Angkora, ali ga je već 1590. izgubila. Od XVII. st. do uspostave francuskoga protektorata nad Kambodžom u drugoj polovici XIX. st., na njezinu su se prijestolju nalazili vladari koji su bili primorani, zbog političke slabosti, stavljati se pod zaštitu Sijama ili Anama (Vijetnama). Zahvaljujući vojnoj i političkoj zauzetosti Sijama protiv Burme (Mjanmar) i drugih susjeda, Kambodža je tijekom XVIII. st. uspjela sačuvati neovisnost. Od kraja XVIII. st. Francuska je – stekavši uporište u Indokini i osvojivši Anam – nastojala pokoriti i Kambodžu. Kako bi se obranila od političkoga pritiska Sijama, Kambodža se za vladavine Norodoma (1860–1904) stavila pod zaštitu Francuza (1863–64), a 1887. postala je dijelom Francuske Indokine. Ugovorom iz 1907. Sijam je vratio Kambodži neke anektirane pokrajine. Osvajanjem Kambodže Francuzi su stvorili političko jedinstvo zemlje, osigurali njezinu teritorijalnu cjelovitost, izgradili prometnu i gospodarsku infrastrukturu, kolonijalno je eksploatirali, uključili je u svjetsko tržište te uza svu proturječnost kolonijalne vladavine otvorili put k modernoj državi. Nakon smrti kralja Monivonga (vladao 1927–41) Kambodžu je u II. svjetskom ratu okupirao Japan. Nakon oslobođenja, Kambodža je 1945. objavila deklaraciju o neovisnosti, ali je Francuska već iduće godine ponovno uspostavila svoju vlast. Godine 1949. Kambodža je stekla neovisnost kao pridružena država u sklopu Francuske unije, a u studenom 1953. proglasila je neovisnost od Francuske. Pun suverenitet ostvarila je 1955., pošto je Ženevskim sporazumom završen rat u Indokini i zajamčena neovisnost i teritorijalna cjelovitost Kambodže. Kralj Norodom Sihanuk (Sihanouk) abdicirao je u ožujku 1955. u korist svojeg oca Norodoma Suramarita te postao premijerom. Nakon smrti kralja Suramarita (1960), princ Norodom Sihanuk postao je poglavar države. Vodio je politiku neutralnosti, održavao prijateljske odnose s Kinom te veze s Francuskom, SAD-om i drugim zapadnim zemljama (odnose sa SAD-om prekinuo je 1965–69. zbog američke potpore protuvladinim snagama). Uz američku je pomoć Norodom Sihanuk pokušao onemogućiti snaženje komunističke oporbe; 1967. u Kambodži je počeo djelovati komunistički gerilski pokret Crveni Kmeri, pod vodstvom Kije Sampana (Khieu Samphan; bivši Sihanukov ministar) i Pola Pota. Tijekom vijetnamskoga rata i intervencije SAD-a u Indokini (1964–73), kambodžanski teritorij koristile su snage Sjevernoga Vijetnama i južnovijetnamska gerila u borbi protiv Južnoga Vijetnama i američkih snaga. Početkom 1969. SAD je počeo zrakoplovne napade na komunistička uporišta u Kambodži (obustavio ih je u kolovozu 1973). Uz američku pomoć general Lon Nol izvršio je državni udar u ožujku 1970., a svrgnuti princ Norodom Sihanuk u Kini je polovicom 1970. osnovao izbjegličku vladu uz potporu Crvenih Kmera, koji su nastavili gerilsku borbu. U travnju 1975. Crveni Kmeri osvojili su Phnom Penh (Lon Nol pobjegao je u Tajland) te preuzeli vlast; Pol Pot postao je premijerom, a Norodom Sihanuk predsjednik države, koja je preimenovana u Demokratsku Kampućiju. U ožujku 1976. predsjednički položaj preuzeo je Kije Sampan, a Norodom Sihanuk bio je prisiljen na kućni pritvor. Pod utjecajem kineske kulturne revolucije Crveni Kmeri zaveli su totalni teror. Radi izgradnje agrarno-vojničkoga komunističkoga društva nasilno su raselili gradove, ukinuli srednje i više škole te kulturne ustanove, zabranili trgovinu i ukinuli novac, ograničili kretanje stanovništva unutar seoskih naselja te protjerali strance, zabranili vjerske obrede, likvidirali političke protivnike i dr. Broj ubijenih i umrlih od posljedica vladavine Crvenih Kmera (tijekom 1975–79) procjenjuje se na 2 milijuna. Crveni Kmeri povremeno su se (1977–78) sukobljavali s vijetnamskim snagama u pograničju; Vijetnam je uz potporu SSSR-a 25. XII. 1978. napao Kampućiju (Kambodžu) i do kraja siječnja 1979. većim ju dijelom okupirao. Na vlast je postavljen Heng Samrin, a Kamboža je preimenovana (8. I. 1979) u Narodnu Republiku Kampućiju. Provijetnamskomu režimu protivilo se više gerilskih skupina; 1982. savez su stvorili Crveni Kmeri, Sihanukov nacionalni pokret i oslobodilačka fronta pod vodstvom Son Sana. Samrinova vlada zaključila je s Vijetnamom nekoliko sporazuma o granicama (1982–85) te omogućila naseljavanje oko 200 000 Vijetnamaca (procjene se kreću i do 1,25 milijuna doseljenika); 1985. umjesto Heng Samrina premijer je postao Hun Sen. Tijekom 1979–85. oko milijun izbjeglica iz Kampućije (Kambodže) sklonilo se u Tajland. Od 1987. u Parizu su vođeni pregovori sukobljenih strana. U travnju 1989. Vijetnam je najavio vojno povlačenje i dovršio ga do listopada 1989. Mirovni sporazum postignut je u Parizu 23. X. 1991; dogovoren je prekid borbi, razoružanje, dolazak mirovnih snaga UN-a te održavanje izbora. Uspostavljena je prijelazna vlast UN-a; Crveni Kmeri odbili su se razoružati, a Norodom Sihanuk uspostavio je koaliciju s Hun Senom. Na prvim demokratskim izborima u svibnju 1993. najviše je glasova dobila rojalistička stranka (FUNCINPEC) Sihanukova sina Norodoma Ranarida (Ranariddh), koji je u koaliciji s Hun Senovom Narodnom strankom Kambodže (PPC) stvorio koalicijsku vladu (s dvama premijerima). S novim ustavom (21. IX. 1993) vraćeno je ime Kambodža i proglašena je parlamentarna monarhija; Norodom Sihanuk je 24. IX. 1993. proglašen kraljem. Crveni Kmeri bojkotirali su izbore i nastavili oružanu borbu; nakon frakcijskih podjela uglavnom su raspušteni potkraj 1990-ih. Hun Sen je s vlasti potisnuo Norodoma Ranarida (njihove su se snage sukobile u srpnju 1997); nakon pobjede na izborima 1998. Hun Sen postao je premijerom te s FUNCINPEC-om sastavio koalicijsku vladu. Godine 1999. Kambodža je primljena u ASEAN. Na izborima 2003., 2008. i 2013. najviše glasova osvojio je PPC, a Hun Sen reizabran je za premijera. Sihanuk je abdicirao 2004., a njegov sin princ Norodom Sihamoni proglašen je kraljem. Politička prevlast Hun Senova PPC-a učvršćena je progonima oporbe tijekom 2017., te pobjedom na parlamentarnim izborima u srpnju 2018 (PPC osvaja sva zastupnička mjesta).

Politički sustav

Prema Ustavu od 21. IX. 1993., Kambodža je ustavna monarhija s parlamentarnim sustavom vlasti. Na čelu države je kralj (monarh), koji je simbol političke moći i nacionalnoga jedinstva, jamči nacionalnu neovisnost, suverenitet države i teritorijalni integritet. Monarha bira Kraljevsko prijestolno vijeće među muškim pripadnicima kraljevske loze. Ustav jamči doživotni mandat monarhu kao šefu države. Izvršnu vlast obavlja vlada, koja je za svoj rad odgovorna Narodnoj skupštini. Predsjednika vlade imenuje monarh, a potvrđuje parlament, dok ostale članove vlade na prijedlog predsjednika vlade i uz potporu parlamenta imenuje monarh. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament, koji se sastoji od Kambodžanske nacionalne skupštine (Radshepa Ney Preah Recheanachakr Kampuchea) i Senata. Nacionalna skupština, ima 123 zastupnika, koje na izravnim izborima biraju građani za mandat od pet godina, Senat ima 61 senatora, od kojih 57 biraju lokalna vijeća, dva bira Nacionalna skupština, a dva postavlja monarh. Biračko je pravo opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obavljaju Vrhovni sud i niži sudovi. Administrativno je država podijeljena na 24 pokrajine i područje glavnoga grada. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 9. studenoga (1953).

Književnost

Kambodžanska ili kmerska (khmerska) književnost kadšto se prikazuje prema ovim razdobljima: predangkorsko razdoblje (od pojave pismenih spomenika, približno između II. i IX. st.), angkorsko razdoblje (802–1433), srednje razdoblje (1434–1862), razdoblje francuske kolonijalne vlasti (1863–1953) i suvremeno razdoblje (od postizanja neovisnosti 9. XI. 1953). U prvome i drugom razdoblju pretežito se pisalo na sanskrtu. Najstariji natpis na kmerskom potječe s početka VII. st. Iz angkorskoga razdoblja osobito se ističe Indradevin spjev, lirska pripovijest o starijoj piščevoj sestri u doba kada se ona odvojila od muža kralja Džajavarmana VII. U tom je razdoblju nastao i opširan ep »Reamker« po motivima indijske »Rāmāyaṇe«, a koji je i sada popularan. U doba širenja budizma pojavila se i književnost na paliju, ali se istodobno kmerski učvršćuje kao književni jezik. Iz srednjega razdoblja najznačajniji je pučki spjev »Tum i Tean« (XV. st.), što ga je poslije zapisao i obradio Santhor Mok. U doba francuske kolonizacije pisali su u duhu kmerske predaje Sottan Prejtja En, Saom Lot, Nu Kan i drugi. 1930-ih pojavio se kao vrsta i roman: »Pajlinska ruža« (1936) Nok Thaema, »Uveli cvijetak« (1947) Nu Hača, »Sophat« (1938) Rim Kina i drugi. Nakon postizanja neovisnosti sustavno se proučavaju kmerski jezik i književnost, a tekstovi se na kmerskom sve više objavljuju. U drugoj polovini XX. st. ističu se prozni pisci Tiu Ol, Hel Sumpha, Suon Surin, Nop Savan te pjesnici Heng Jan, Dut Sidim, Keng Bansak i drugi.

Likovne umjetnosti

U predkmerskoj civilizaciji, oslonjenoj na indijsku umjetnost razdoblja Gupta, gradili su se hramovi, uglavnom od opeke (najznačajniji su spomenici sačuvani u dvjema posljednjim prijestolnicama carstva, Angkor Boreju, VI. st., i Sambor Prei Kuku, VII. st.). U kmerskom carstvu od početka IX. do XIII. st., samosvojna umjetnost spajala je tradicijske elemente domorodačkoga graditeljstva s oblicima preuzetima iz indijske umjetnosti. Karakteristični su oblici kmerske arhitekture kultna svetišta kralja boga u obliku stožastoga tornja prasat i sakralne građevine tzv. hrama planine u obliku stepeničaste piramide. To su najčešće središnji objekti svetištâ, koja se sastoje od mnogih manjih građevina raspoređenih u simetričnim kvadratima, povezanih hodnicima, galerijama i prostranim terasama. Od X. st. gradilo se uglavnom u kamenu. Najistaknutiji su spomenici kmerske civilizacije hramovi Angkor Vat i Angkor Tom. Angkor Vat je grobni spomenik Surjavarmana II. (1113–50), najveći spomenik u jugoist. Aziji (215 m × 197 m). Osnovan je u obliku bogato razvedene trokatne stepeničaste piramide s dominantnom središnjom građevinom. Veliki utvrđeni grad Angkor Tom izgrađen je potkraj XII. i početkom XIII. st.; četverokutne je osnove, opasan zidinama i ima petora veličanstvena vrata. Ondje se nalaze ostatci palača i hramova, a glavni su spomenici kraljevska palača, sakralna piramidalna građevina Fimeanakas (Phimeanakas) i hram Bajon (Bayon, 1181–1218), koji se smatra remek-djelom kmerske umjetnosti. Hram se sastoji od dvostrukoga sustava galerija, koje čine oblik križa, a u sredini se nalazi toranj kružne osnove. Na galerijama je sagrađeno pedeset tornjeva, koji su ukrašeni licima Brahme. U hramovima Angkor Vat i Angkor Tom sve su zidne plohe bogate arhitektonskim ukrasima i nišama s likovima božanstava ili su prekrivene reljefnim frizovima uglavnom s mitološkim motivima (figure apsara – nebeske nimfe u plesu) i prizorima iz epova (»Mahābhārata« i »Rāmāyaṇa«). Država Kmera, a s njom i osebujna kmerska umjetnost, polako je propadala od XV. st. nadalje zbog postupne prevlasti Sijama (Tajlanda). Tada su se podizale građevine (hramovi, dvorci) pretežito od drva; najčešće su to bile niske građevine postavljene na stepeničasto podnožje i okružene kolonadama, s karakterističnim dvokatnim krovom, koji je na krajevima izdužen i završava se šiljcima od kovine. Zabati tih građevina ukrašeni su rezbarijama, različitim aplikacijama, a stupovi zlatnim slikarijama na podlozi od crnoga laka (Kraljevski dvorac, kraj XIX. st., i Srebrna pagoda, 1902., u Phnom Penhu). U drugoj polovici XIX. st. prevladavao je francuski utjecaj, gradilo se u duhu historicizma (javni objekti i rezidencije). Prodorom suvremenoga funkcionalističkog stila izgradili su se mnogobrojni arhitektonski objekti u Phnom Penhu (bolnica, 1960; Viša tehnička škola, 1964), a javio se i pokret s osloncem na tradicionalnim građevnim oblicima (Kongresna dvorana, 1961). Suvremena urbanistička rješenja i arhitektonska ostvarenja primjenjivala su se pri planiranju i izgradnji novih gradova (Sihanoukville i Bokor) te pri gradnji Velikoga Phnom Penha. Kambodžansko slikarstvo novijega doba vezano je uz tradicijsku tematiku (prizori iz života puka i mitološki prizori te prizori iz budističkih legenda). Umjetnički obrt (rezbarije u drvu, kombinirane s pozlatom i emajlom, bjelokosti, koraljima; nakit; oslikana keramika) ima bogatu i dugu tradiciju; osobito su poznate tkanine i batik s bujnim cvjetnim i ornamentalnim ukrasima.

Kambodža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 7.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30045>.