karmine (prema lat. carmen: pjevanje; pjesma) ili podušja, obredna gozba za pokojnika koja se održava u kući umrloga, obično nakon pogreba; poznate su u mnogih europskih narodâ. U Hrvatskoj prevladava naziv karmine, ali su se koristili i nazivi daća, sedmina (običaj se održavao sedam dana nakon ukopa, a ponegdje se naziv zadržao i nakon promjene vremena njegova održavanja), oba zabilježena u Dalmaciji i dalmatinskom zaleđu i dr. U većini su hrvatskih krajeva karmine imale značenje i oblik strukturirane tradicije, utemeljene na starim predodžbama i vjerovanju o pokojnikovoj prisutnosti na gozbi te prilici svečanog oproštaja od njega. Smatralo se da će pokojnik te noći posljednji put posjetiti svoj dom, blagovati i blagosloviti ukućane pa se često za njega na stolu ostavljala hrana i piće. Na karminama se posluživao točno određen, neparan (3, 7, 9) broj jela i točno određene vrste jela, izmjenjivali su se blagovanje, molitve i napitnice, a postojao je i voditelj obreda (obično čovjek koji je pri pogrebu nosio raspelo). Karmine su smatrane posljednjom obvezom živih prema mrtvima kada se gubila fizička veza umrloga i njegovih potomaka.
