STRUKE:

katalog

katalog (kasnolat. catalogus < grč. ϰατάλογος: nabrajanje, popis, listina).

1. Popis čega načinjen prema određenom redu, npr. abecednom, kronološkom, numeričkom, ili prema vrstama, bojama, važnosti i sl. Koristi se kao pomoćno sredstvo u organizaciji neke djelatnosti, npr. znanstvene, umjetničke, proizvodne (katalog zvijezda, katalog knjiga, katalog novčanica, katalog umjetničkih predmeta, katalog izložbe, katalog cijena, katalog proizvoda, i sl.).

2. U astronomiji, popis zvijezda i drugih objekata, poredanih prema zvjezdanim koordinatama i važnijim svojstvima. (→ zvjezdani katalog)

3. U knjižnici, popis knjiga, časopisa i ostale građe, uređen prema abecednom, strukovnom, kronološkom ili nekom drugom redu. Koristi se pri odabiru i nabavi, obradbi, pretraživanju te zaštiti građe. Do pojave računalnih kataloga knjižnice su izrađivale različite kataloge: opći katalog za knjižnu građu i posebne kataloge za različite vrste ostale građe ili za posebne zbirke, npr. katalog časopisa, katalog starih i rijetkih knjiga, katalog članaka, katalog zavičajne zbirke. Osnovni je katalog u knjižnici od prve polovice XIX. st. abecedni katalog, u kojem je građa organizirana prema abecednom redu autorskih imena, odnosno početnih riječi naslova. Stvarni katalog (predmetni i stručni) omogućuje pronalaženje građe po elementima sadržaja. Mjesni katalog prikazuje poredak građe na policama i služi samo osoblju knjižnice. Veće knjižnice izrađuju i matični katalog, duplikat abecednoga kataloga, koji knjižničnom osoblju u svakom trenutku osigurava uvid u cjelokupni fond. Prvi su knjižnični katalozi, nastali u sumerskoj civilizaciji, bili pisani klinopisom na glinenim pločicama. Materijal na kojem su izrađivani katalozi odgovarao je pisaćemu materijalu koji se upotrebljavao u određenom razdoblju (katalog na glinenim pločicama, papirusu, pergameni, u obliku rukopisne i tiskane knjige, papirnati listići). Prvi tiskani katalog knjižnica Sveučilišta u Leidenu objavljen je 1595. U drugoj polovici XX. st. počeli su se izrađivati katalozi na mikrofilmu i mikrofišu. U 1960-ima nastali su računalni katalozi, koji su zamijenili potrebu da knjižnica izrađuje više zasebnih kataloga i omogućili pretraživanje knjižničnoga fonda po različitim kriterijima (imenu autora, naslovu, sadržaju, signaturi itd.). Prvi su katalozi bili samo jednostavni inventarni popisi koji su pokazivali imovinu knjižnice; u XVI. i XVII. st. građa se okupljala i izlagala u širokim skupinama prema sadržaju (npr. teologija, pravo, medicina itd.). U prvoj polovici XIX. st. osnovni katalog knjižnice postao je abecedni. Zadaće kataloga prvi je oblikovao Charles Ammi Cutter u svojim Pravilima za ukršteni katalog 1876. Od kraja XVIII. st. katalozi su se izrađivali u skladu s nacionalnim kataložnim pravilnicima, a od početka XIX. st. u uporabi su i međunarodni kataložni pravilnici. U Hrvatskoj se od 1970. primjenjuje Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga Eve Verone. Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije omogućio je da katalozi mnogih knjižnica u svijetu budu dostupni i korisnicima izvan knjižnice, tzv. javno dostupni računalni katalozi (OPAC) i mrežni katalozi (WebPAC).

katalog. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30822>.