kemostat (kem[ija] + -stat), sustav naprava za kontinuirani uzgoj mikroorganizama ili organizamskih stanica u kontinuiranom, idealno miješanom bioreaktoru (→ biokemijsko inženjerstvo), u kojem se stabilno ustaljeno stanje samoupravljivo ostvaruje ograničavanjem rasta stanica, odn. stanične biomase, s pomoću hranjive podloge koja sadrži granični supstrat. Sustav su prvotno opisali J. Monod (1950) i iste godine američki fizikalni kemičar Aaron Novick (1919 – 2000) i L. Szilárd, koji su predložili naziv sustava. Granični je supstrat ona hranjiva tvar u hranjivoj podlozi koja ograničuje rast (jer su sve druge hranjive tvari dodane u podlogu u suvišku), a to može biti bilo koji kemijski spoj ili element bitan za rast organizma kojega se stanice uzgajaju. Zbog toga se brzina rasta u kemostatu regulira brzinom dotoka hranjive podloge u stanično gojilište (mikrobnu kulturu). Brzinom razrjeđivanja (prihranjivanja), tj. omjerom brzine dotoka hranjive podloge i volumena kulture u bioreaktoru, unaprijed se odabiru uvjeti rasta organizma, odn. njegova specifična brzina rasta. Do kritične brzine razrjeđivanja, koja je teorijski jednaka maksimalnoj specifičnoj brzini rasta, moguća je uspostava niza ustaljenih stanja, a svako je karakterizirano odgovarajućim koncentracijama stanične biomase (stanica), supstrata i produkta, pri čemu je specifična brzina rasta jednaka brzini razrjeđivanja. Kada brzina razrjeđivanja prijeđe kritičnu vrijednost, koncentracija biomase (stanica) opada i kultura se iz reakcijskoga sustava ispire. Konstantni kemijski uvjeti odlučujući su čimbenik za uspješan rad kemostata. Poseban je tip kemostata turbidistat, u kojem se konstantna koncentracija stanica održava na unaprijed izabranoj razini, a s pomoću nadzornog uređaja automatski se odabire prikladna brzina razrjeđivanja. Naziv turbidistat proistekao je iz optičke metode za procjenu koncentracije stanica (→ turbidimetrija).
