Kenija

ilustracija
KENIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13ilustracija14ilustracija15

Kenija (Kenya; Republika Kenija/svahilski Jamhuri ya Kenya/engleski Republic of Kenya), država u istočnoj Africi, između Južnoga Sudana (duljina granice 232 km) na sjeverozapadu, Etiopije (830 km) na sjeveru, Somalije (682 km) na istoku, Indijskog oceana na jugoistoku, Tanzanije (769 km) na jugu i jugozapadu te Ugande (933 km) na zapadu; s unutrašnjim vodama (10 705 km²) obuhvaća 592 586 km².

Prirodna obilježja

Sjeverni i istočni dio Kenije čine prostrani 300 do 1500 m visoki ravnjaci i niska pobrđa koja se blago spuštaju prema pretežno uskoj (20 km) obalnoj nizini uz Indijski ocean; sjeverni dio priobalja uz dolinu rijeke Tane znatno je širi (do 160 km). Niska, pjeskovita i uglavnom nerazvedena obala duga je 536 km. Središnji i zapadni dio Kenije planinsko je područje u zoni istočnoafričkoga rasjednoga sustava (smjera pružanja sjever–jug) s visokim ravnjakom iznad kojeg se po istočnom i zapadnom rubu rasjeda uzdižu gorja (Aberdare, Mau, Elgeyo) i vulkanski masivi (Kenya, 5199 m, najviši vrh zemlje, i Elgon, 4321 m); u udolinama mnoga tektonska jezera (Viktorijino, Turkana, Magadi, Nakuru, Naivasha i dr.).

Kenija leži u ekvatorskome području Afrike. U niskom priobalnom pojasu prevladava vruća i vlažna ekvatorska klima, dok unutarnje planinsko područje s ravnjacima iznad 1000 m apsolutne visine ima umjerenu klimu i obilje oborina pa je najgušće naseljeno. Srednja siječanjska temperatura kreće se od 18,4 °C (na visini od 2000 m) do 27,3 °C u priobalju (Mombasa), a srednja srpanjska od 15,4 °C u višim dijelovima zemlje do 23,8 °C u priobalju. Godišnju količinu oborina određuje puhanje jugoistočnoga pasata; u unutrašnjosti dva su kišna razdoblja (ožujak−lipanj kada padne glavnina oborina i listopad−prosinac), u priobalju su padaline ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine. Najviše oborina primaju visočja (800 do 1800 mm; privjetrinska strana do 2500 mm) i obalna nizina (do 1500 mm), sjeverni krajevi su aridni (manje od 300 mm).

Najveća rijeka je Tana (708 km), izvire u središnjem dijelu, a utječe u Indijski ocean; ostali se vodotoci odvodnjavaju prema jezerima u unutrašnjosti, od kojih su najveća Viktorijino (68 800 km²) i Turkana (prije Rudolfovo jezero; 6405 km²), ili presuše. Velika prostranstva kenijske unutrašnjosti prekriva savana s grmolikim akacijama i trnovitim grmljem. Priobalje je pod djelomično očuvanim tropskim kišnim šumama, uz obalu rastu mangrove. Mnogobrojni su nacionalni parkovi (Mount Kenya, Meru, Amboseli, Nakuru i dr.) i rezervati prirode (najpoznatiji Masai Mara).

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2009. Kenija ima 38 610 097 st., a prema službenoj procjeni za 2016. godinu 45 847 857 st.; gustoća naseljenosti iznosi 77,3 st./km², što je gotovo dva puta više od afričkoga prosjeka (37 st./km²). Glavnina stanovništva živi u područjima iznad 2000 m u jugozapadnome dijelu zemlje i uz Viktorijino jezero, gdje su klimatski uvjeti povoljniji (do 590 st./km²). Na rubovima prenaseljenih gradova (Nairobi, Mombasa) s više od 6000 st./km² nastaju slamovi, dok su aridni prostori na sjeveru i sjeveroistoku rijetko naseljeni (do 8 st./km²). Etnička struktura Kenije vrlo je raznolika; najbrojniji su pripadnici bantuskih naroda (oko 70%), od kojih Kikuji (17,2%), Luhji (13,8%), Kambi (10,1%), Gusiji (5,7%) i Merui (4,3%), te nilotskih naroda (29%): Luo (10,5%), Kalendžin (12,9%), Turkana (2,6%), Masai (2,2%) i dr. Na sjeveroistoku zemlje obitavaju pripadnici kušitske skupine (0,3%; uglavnom Somalci i Oromi); u priobalju i gradovima ima Arapa, Indijaca i Europljana (uglavnom Britanci). Znatan je i broj izbjeglica iz susjedne Somalije. Po vjeri su kršćani (83,1%; od toga protestanti 47,7%, katolici 23,5%, anglikanci 10,6%), zatim muslimani (11,2%), pripadnici autohtonih afričkih religija (1,7%) i dr. (4,0%). Stabilnost zemlje narušavaju česti međuetnički i vjerski sukobi (osobito u pograničju sa Somalijom). Stanovništvo Kenije se u posljednjih trideset godina udvostručilo (21 443 636 st., 1989). Porast stanovništva i dalje je visok, u razdoblju 2010–15. iznosio je 2,6% na godinu, što odgovara visokomu prirodnom priraštaju (26,1‰ ili 2,61%, 2015). Natalitet je visok (34,1‰, 2015; svjetski prosjek je 20,0‰), a mortalitet nizak (8,0‰, 2015) i odgovara svjetskomu prosjeku; smrtnost dojenčadi je u opadanju (35,5‰, 2015). HIV-om je zaraženo 6,2% stanovništva između 15 i 49 godina starosti (prema procjeni UN-a za 2011). Stanovništvo Kenije vrlo je mlado, čak dvije trećine ukupnoga stanovništva mlađe je od trideset godina; u dobi je do 14 godina 41,7%, od 15 do 64 godine 55,5%, a u dobi od 65 i više godina 2,8% stanovništva (2015). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 62,1 godinu, a za žene 65,2 godine (2014). Ekonomski je aktivno 17,7 milijuna stanovnika (2014), od čega je nezaposleno 21% (u gradovima i do 38%). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 75% aktivnih stanovnika, a u industriji, građevinarstvu, rudarstvu i u uslužnim djelatnostima 25% (2015). Od nekoliko sveučilišta najveće je i najstarije u Nairobiju (od 1970; osnovano 1956. kao koledž); službeni su jezici svahilski i engleski, a govori se još mnogobrojnim bantuskim (kikuju, kamba i dr.) i nilotskim jezicima (luo, masajski i dr.); nepismeno je 22% stanovništva starijega od 15 godina (2015). Glavni je grad Nairobi (3 133 518 st., 2009); ostali su veći gradovi (2009): Mombasa (915 101 st.), Nakuru (286 411 st.), Kisumu (259 258 st.), Eldoret (252 061 st.), Ruiru (236 961 st.), Kikuyu (190 208 st.) i dr.; u gradovima živi 25,6% st. (2015).

Gospodarstvo

Potkraj 2002. Kenija je ostvarila BDP od 46 mlrd. USD (po stanovniku 1500 USD). U skupini je siromašnih zemalja, a razvoj gospodarstva otežava spora reforma zakona i ustanova, ograničena privatizacija, loša državna uprava i raširena korupcija. Oko 10% stanovništva boluje od AIDS-a (2001), od kojega godišnje umire oko 1% od ukupnoga stanovništva. Bez stalnog je posla oko 40% radno sposobnih; trećina stanovništva preživljava uz dnevni prihod manji od 1 USD (prema procjenama Svjetske banke). Kenija je često izložena poplavama (godišnje su štete u iznosu od 1,5% BDP-a) i sušama. Kronično oskudijeva električnom energijom; godišnje uvozi od 150 do 250 mil. kWh (u domaćoj ponudi hidroelektrane daju oko 70% energije a termoelektrane oko 30%). Kenija posjeduje izdašne izvore zlata, vapnenca, soli, kaučuka i dr.; ima hidroenergetske potencijale te bogat fond ribe i divljači. Obradivo je manje od 10% zemljišta; šume čine oko 30%, a pašnjaci oko 40% zemljišta. U sastavu BDP-a udjel je poljoprivrede 23%, industrije 14%, a usluga 63% (2002). U poljoprivr. ponudi prevladavaju kava, čaj, žitarice, šećerna trska, voće, povrće, živa stoka, divljač i riba. U industrijskoj ponudi prevladava plastika, furnir, tekstil, cigarete, prehrambene prerađevine, cement i derivati, a u sektoru usluga turizam, lov i trgovina. Godišnje ostvaruje izvoz u vrijednosti od 2 mlrd. USD te uvoz od 3 mlrd. USD (potkraj 2002). Glavninu izvoza čine kava, čaj, voće, povrće, šećer, sol, divljač, odjeća, nakit i guma. Većinom uvozi strojeve, industrijsku opremu, vozila, derivate i robu široke potrošnje. Prema udjelu u vanjskoj trgovini glavni su partneri Velika Britanija (21%), Uganda (14%), Tanzanija (13%), Ujedinjeni Arapski Emirati (13%), Japan (10%), Pakistan (10%) i SAD (7%). Vanjski je dug 7 mlrd. USD (potkraj 2002), a godišnja je vrijednost međunarodne ekonomske potpore od 300 do 700 mil. USD. Članica je Svjetske trgovinske organizacije od 1. I. 1995.

Promet

Prometna mreža razvijena je samo na jugozapadu zemlje, u ostalim dijelovima Kenije u lošem je stanju. Duljina je željezničke pruge 3334 km (2013). Glavna luka Mombasa (ukupan promet 27,4 milijuna tona, 2016), uvozno-izvozna luka za potrebe susjednih država (Uganda, Ruanda, Južni Sudan), povezana je željezničkom prugom s Nairobijem i Kampalom (Uganda). Živ trajektni promet odvija se preko luke Kisumu na Viktorijinu jezeru. Od 160 878 km cesta asfaltirano je tek 7% (2013); transafrička cesta (Dakar−Lagos−Mombasa; 10 269 km) povezuje zapadnu, atlantsku s istočnom obalom Afrike, odn. velike kenijske gradove (Nairobi, Eldoret) s lukom Mombasom. Međunarodne zračne luke imaju Nairobi (Jomo Kenyatta; 7,1 milijun putnika, 2016), Mombasa (Moi), Kisumu i Eldoret.

Novac

Novčana je jedinica kenijski šiling (shilling, shillingi; KSh, KES); 1 šiling = 100 centa.

Povijest

Tragovi ljudskoga života potječu iz paleolitika. Potkraj II. tisućljeća pr. Kr. u unutrašnjosti je živjelo sjedilačko stanovništvo, koje je vjerojatno potjecalo s područja Etiopije. Od polovice I. tisućljeća pr. Kr. postupno su se, tijekom više stoljeća, sa zapada i juga na područje istočno od Viktorijina jezera doseljavala plemena skupine Bantu (predci Kikujua), sa sjeverozapada nilotska plemena (predci Masaija), koja su se proširila na unutrašnjost današnje Kenije, dok su sa sjeveroistoka na sjever zemlje stigle kušitske skupine. Stanovništvo se najvećim dijelom bavilo poljodjelstvom i stočarstvom, a Masai su bili nomadski stočari. U primorju se narod Suahili razvijao pod utjecajem Arapa, koji su od VII. do X. st. osvojili obalu i otoke te osnivali trgovačka uporišta (Malindi, Mombasa, Lama, Pate) i robovlasničke sultanate. Gradovi su bili posrednici između kenijske unutrašnjosti i Arapa u trgovini bjelokošću, drvom i robovima pa su se mnogi do XVI. st. razvili u jake gradove-države. Pošto je Vasco da Gama 1498. stigao do Malindija, potkraj XVI. st. Portugalci su u Mombasi sagradili svoju utvrdu (Fort Jesus), ali su ih 1699. protjerali Arapi iz Omana i suahilske državice. Omanski Arapi vladali su obalom do 1837., kada je pripala zanzibarskim sultanima.

Prvi Europljani koji su prodrli u unutrašnjost bili su Nijemci, koji su osnovali misiju u Rabaiju na početku XIX. st. No između britanskih i njemačkih kolonijalista u drugoj polovici XIX. st. započela je borba za prevlast. Helgolandskim sporazumom (1890) Nijemcima je ustupljen otok Helgoland i priznato im je pravo na Tanganjiku, a Velikoj Britaniji ostala je cijela Kenija, Uganda i Zanzibar. God. 1895. Britanci su u Mombasi proglasili Istočnoafrički protektorat, koji je obuhvaćao Keniju, no područje uz Viktorijino jezero pripadalo je britanskom protektoratu Ugandi sve do 1902., kada je pripojeno Keniji. Britanski prodor prema unutrašnjosti olakšala je izgradnja željezničke pruge od Mombase do Viktorijina jezera (1901). Do 1908. Britanci su ovladali južnom polovicom današnje Kenije oslanjajući se pritom na Masaije. Uveli su jasnu podjelu pa je svakoj od triju etničkih skupina pripao određeni teritorij. Željeznica je ubrzala doseljavanje Europljana u gorska područja pa su domorodci (osobito Kikuju), kojima su kolonijalne vlasti oduzimale najbolju zemlju, postupno stjerani u rezervate, bili prisiljeni zemljoposjednicima prodavati svoju radnu snagu u bescjenje ili se odseliti u grad. Utjecaj doseljenika rastao je pa je 1920. protektorat (osim primorja) nazvan Kenijom i proglašen krunskom kolonijom. Arapski su predstavnici sudjelovali u vlasti od 1920-ih, a crno stanovništvo tek od 1940-ih. Nakon I. svjetskog rata raslo je nezadovoljstvo podređenoga stanovništva. Istočnoafrička udruga (East African Association), prva organizacija domorodaca, osnovana 1921., ubrzo je bila zabranjena, pa je njezinu ulogu preuzela Središnja udruga Kikujua (Kikuyu Central Association), osnovana 1922. Za II. svjetskog rata neki dijelovi Kenije bili su pod kratkotrajnom okupacijom talijanskih trupa. Borba za neovisnost ojačala je nakon II. svjetskog rata. God. 1946. Kenijski afrički savez (Kenya African Union), među osnivačima kojega je bio i J. Kenyatta, poveo je borbu za ostvarenje političkih prava i nacionalne neovisnosti. God. 1952. pokret Mau-Mau, sastavljen uglavnom od pripadnika plemena Kikuju, pokrenuo je oružanu pobunu protiv britanskih doseljenika. Pobuna je 1956. bila ugušena, a lider pokreta Dedan Kimathi ubijen (poginulo je više od 10 000 Kenijaca, a oko 80 000 ih je bilo zatvoreno u logore). God. 1960. osnovan je Kenijski afrički nacionalni savez (KANU); 1961. njegovim predsjednikom postao je J. Kenyatta. Nakon pregovora s Velikom Britanijom neovisnost je proglašena 12. XII. 1963., a republika 12. XII. 1964; J. Kenyatta postao je prvi predsjednik republike. Uoči proglašenja neovisnosti nisu bili prihvaćeni zahtjevi za izdvajanjem etnički somalskoga područja (oko 130 000 km²); ono je uključeno u kenijsku Sjeveroistočnu provinciju, koja je bila poprište djelovanja separatističkih skupina podržavanih iz Somalije. U listopadu 1967. Kenija i Somalija dogovorile su u tanzanijskome gradu Arushi sporazumno rješavanje spora (povremeni sukobi u pograničju ponovo su izbijali od 1977). Radi poticanja regionalne suradnje Kenija je 1967. s Tanzanijom i Ugandom stvorila Istočnoafričku zajednicu (raspala se 1977). God. 1966. s vlasti je odstupio potpredsjednik Ogingo Odinga i stvorio oporbenu stranku Kenijsku narodnu uniju (KPU); u listopadu 1969. organizirao je demonstracije nakon kojih je KPU bila zabranjena (Thomas J. Mboya, bliski suradnik J. Kenyatte, ubijen je 1969). Uspostavljen je jednopartijski režim stranke KANU; Kenyatta je u studenome 1969. ponovo bio izabran za predsjednika. God. 1974. velike štete izazvala je dugotrajna suša. Odnosi s Tanzanijom pogoršani su od 1977. pa je međudržavna granica bila zatvorena. Nakon smrti J. Kenyatte 1978. predsjednik je postao Daniel T. Arap Moi; nastavio je jednostranačku vladavinu KANU-a (neuspjeli pokušaj državnog udara 1982). God. 1979. Kenija je s Etiopijom dogovorila suradnju usmjerenu i protiv somalijskih teritorijalnih pretenzija; 1984. sa Somalijom je potpisan sporazum o pograničnoj sigurnosti. Potkraj 1987. Kenija je imala sukobe na granici s Ugandom. U drugoj polovici 1980-ih učestali su zahtjevi za demokratizacijom. Nakon obnove višestranačkoga sustava u prosincu 1991., na izborima u prosincu 1992. pobijedio je Moi; pobijedio je i na izborima potkraj 1997. Tijekom 1990-ih izbijali su povremeni nemiri i etnički sukobi, a u pograničju akcije somalskih pobunjeničkih skupina. U kolovozu 1998. u terorističkom napadu na veleposlanstvo SAD-a u Nairobiju bilo je oko 250 poginulih. Početkom 2001. Kenija je s Tanzanijom i Ugandom pokrenula obnovu Istočnoafričke zajednice. Spor oko otoka na jezeru Viktorija, u listopadu 2001., pogoršao je odnose s Ugandom; spornu granicu Kenija ima i sa Sudanom. Na izborima u prosincu 2002. KANU je poražen (na vlasti je bio od 1963); većinu u parlamentu osvojila je Nacionalna koalicija dúga (NARC). Za predsjednika je izabran njezin kandidat Mwai Kibaki (1978–88. bio je zamjenik predsjednika i ministar više resora, od kraja 1991. u opoziciji, osnivač Demokratske stranke). Kibaki je bio reizabran potkraj 2007. uz prosvjede i nemire (oko 1500 poginulih) koji su vodili sporazumu o podjeli vlasti (2008). Nakon pobjede na izborima u ožujku 2013. predsjednik je postao Uhuru Kenyatta (sin J. Kenyatte), vođa KANU-a. Početkom 2000-ih nastavljena je nestabilnost u dijelovima pograničja prema Somaliji zbog djelovanja islamističkih skupina (njihova uporišta u Somaliji povremeno napada kenijska vojska).

Politički sustav

Prema Ustavu od 27. VIII. 2010. Kenija je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, a istodobno je na čelu izvršne vlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od pet godina (i na najviše dva mandata); prema Ustavu mora dobiti 25% glasova u pet od osam izbornih provincija i relativnu većinu u cijeloj državi. On imenuje dopredsjednika i članove vlade, kojoj je na čelu premijer. Zakonodavnu vlast obavlja dvodomni Parlament koji se sastoji od Nacionalne skupšine (National Assembly) i Senata (Senate). Nacionalna skupština ima 350 zastupnika, od kojih građani izravno biraju 337 (od toga 47 žena), 12 predstavnika posebnih interesa (mladi, invalidi i dr.) imenuju parlamentarne političke stranke razmjerno njihovoj snazi u parlamentu, te predsjednika kojeg biraju ostali članovi iz reda osoba koje nisu članovi Skupštine. Mandat je zastupnika pet godina. Senat ima 68 članova, a prema ustavu 47 izravno biraju građani, a 21 član bira se posredno (Senat još nije utemeljen). Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obavljaju Vrhovni sud, apelacijski i niži sudovi. Država je administrativno podijeljena na 47 okruga (od 2010). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 12. prosinca (1963).

Kenija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31196>.