STRUKE:

klor

klor (od grč. χλωρός: zelenkastožut), simbol Cl (lat. chlorum), kemijski element iz skupine halogenih elemenata (atomski broj 17, relativna atomska masa 35,453), s dva stabilna prirodna izotopa: 35Cl (75,5 %) i 37Cl (24,5 %). U elementarnom se stanju nalazi u zanemarivim količinama u vulkanskim plinovima, ali je u obliku spojeva vrlo raširen u mineralima i stijenama (u Zemljinoj kori 0,013 %) kao natrijev klorid (kamena sol, NaCl), kalijev klorid (silvin, KCl), kalijev magnezijev klorid (→ karnalit) i kao kloridni anion (Cl) u oceanima (maseni udjel oko 2%), kopnenim morima i slanim jezerima (Kaspijsko jezero, Mrtvo more i dr.). Otkrio ga je C. W. Scheele (1774).

Elementarni je klor otrovan, zelenkastožut, dvoatomni plin, Cl2, oštra, nadražujućega mirisa, teži od zraka, pri –34 °C prelazi u žutu kapljevinu. Udisanje zraka s volumnim udjelom klora od 30 dijelova na milijun uzrokuje smrt za pola sata, a s 1000 dijelova klora na milijun smrt nastupa trenutačno. Klor se najviše proizvodi elektrolizom taline ili vodene otopine natrijeva klorida, a sprema se i transportira u ukapljenom stanju. Klor je najreaktivnija elementarna tvar nakon fluora, spaja se sa svim elementima osim s ugljikom, dušikom, kisikom, iridijem i plemenitim plinovima; reagira i s mnogobrojnim organskim spojevima tako što se ugrađuje u njihovu molekulu zamjenom s vodikom ili adicijom na višestruku vezu. Najviše se rabi kao sirovina za dobivanje mnogih anorganskih i kloriranih organskih spojeva; to je jedna od deset industrijski najvažnijih kemikalija, jer se zajedno sa svojim spojevima rabi pri proizvodnji sredstava za bijeljenje i čišćenje, u proizvodnji plastike, gume, otapala, bojila, naftnih proizvoda, rashladnih sredstava, pesticida, lijekova i dr. Vodena otopina klora (klorna voda) služi za dezinfekciju, osobito pitke i bazenske vode (oksidacijsko razaranje bakterija), i za izbjeljivanje papira, tekstila, celuloze i sl.

Klorovi spojevi. Klorovodik, HCl, otrovan je, bezbojan, lako zapaljiv plin oštra mirisa i nadražujućega djelovanja na sluznicu i kožu. Proizvodi se reakcijom natrijeva klorida i sumporne kiseline, dobiva se kao sporedni proizvod pri kloriranju organskih spojeva te vrlo čist izgaranjem vodika u struji klora. Vrlo je topljiv u vodi; njegova je vodena otopina solna kiselina, a osim za njezinu proizvodnju, klorovodik služi i za kloriranje nezasićenih organskih spojeva. Binarni spojevi klora s drugim elementima ubrajaju se u kloride. Kloridi metala soli su solne kiseline, a neki su od tehnički važnih natrijev (NaCl), kalijev (KCl), aluminijev (AlCl3), srebrni klorid (AgCl). Kloridi nemetala dobivaju se uglavnom izravnom sintezom elemenata. Sumporov(I) klorid, S2Cl2, sredstvo je za kloriranje organskih spojeva, za vulkanizaciju kaučuka u proizvodnji gume, rabi se kao katalizator polimerizacije i insekticid; fosforov(III) klorid, PCl3, sredstvo je za kloriranje; fosforov(V) klorid, PCl5, katalizator je pri dobivanju acetilceluloze.

Klor gradi s kisikom nekoliko vrlo nestabilnih oksida: klorov(IV) oksid, ClO2, iako vrlo eksplozivan, najbolje je sredstvo za izbjeljivanje celuloze i papira. S kisikom i vodikom klor daje niz oksokiselina: vrlo slabu hipoklorastu, HClO (soli hipokloriti), srednje jaku klorastu, HClO2 (kloriti), vrlo jaku klornu, HClO3 (klorati), te perklornu, HClO4 (perklorati), u vodenoj otopini (uz jodovodičnu) najjaču anorgansku kiselinu. Sve te kiseline i njihove soli mogu reagirati eksplozivno, posebice klorati i perklorati. Hipokloriti i kloriti sredstva su za izbjeljivanje, klorati i perklorati rabe se u proizvodnji šibica i eksploziva.

Klorovi organski spojevi također su vrlo značajni. Klorugljikovodici najčešće su derivati metana, etana, etena i benzena, a rabe se kao otapala, sredstva za gašenje požara i kemijsko čišćenje, rashladna sredstva, sirovine za kemijske sintezu i dr. Među njima su poznatiji kloroform, CHCl3, te vinil-klorid, H2C=CHCl, sirovina za proizvodnju poli(vinil-klorida) i drugih polimernih materijala. Posebnu skupinu čine aromatski i aliciklički klorugljikovodici, nekada poznati, a danas većinom zabranjeni insekticidi (npr. DDT), kao i fluorklorugljikovodici, poznati pod trgovačkim nazivom freoni. Monokloroctena kiselina, CH2ClCOOH, važan je međuproizvod u dobivanju celuloznih etera, trikloroctena jedna je od najjačih organskih kiselina, a klorfenoksioctene kiseline selektivni su herbicidi.

Klor je esencijalan makroelement, u obliku kloridnih iona (Cl) sastojak je biljnih i životinjskih organizama. U stanicama i tjelesnim tekućinama životno je važan u održavanju kiselinsko-bazne i ionske ravnoteže, osobito natrijevih i kalijevih iona. U obliku solne kiseline sastojak je želučanoga soka. Čovjek ga u organizam unosi najviše s kuhinjskom soli. Manjak kloridnih iona u tijelu, uzrokovan velikim gubitkom tjelesne tekućine (jako znojenje, teški proljev), može uzrokovati po život opasnu alkalozu ili acidozu, a višak kloridnih iona visok krvni tlak i oštećenje bubrega.

klor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31978>.