knjigotisak, tehnika visokoga tiska kojom se otisak dobiva izravnim pritiskom tiskovne forme na tiskovnu podlogu. Njegovim se pretečom smatra drvorez, no stvarni razvoj započinje izumom pomičnih tipografskih slova izlivenih od olova te njihovim otiskivanjem uz pomoć tiskarske preše J. Gutenberga (1455). Knjigotiskarski strojevi izvedeni kao tiskarske preše bili su u najširoj upotrebi sve do XIX. st. Tada su ih počeli zamjenjivati strojevi kakvi su, u poboljšanim inačicama, dijelom i danas u upotrebi: brzotisni stroj, koji otiskuje pritiskom rotirajućega valjka na ploču s tiskovnom formom (izum Friedricha Koeniga u Londonu 1812), a potom i zaklopni stroj, koji otiskuje međusobnim pritiskom dviju ploča, te rotacijski stroj s dva međusobno pritisnuta rotirajuća valjka. Brzotisnim i zaklopnim strojem tiska se na arke papira uz primjenu viskoznih bojila, a rotacijskim se strojem tiska na papirnu vrpcu uz primjenu rijetkih bojila. Knjigotisak je dugo bio gl. tehnika kojom su se tiskale knjige, novine, sitne tiskovine, obrasci i brošure. S pojavom fotosloga te s brzim razvojem ofsetnoga tiska 1970-ih, njegova se konkurentnost smanjila. U novije se doba tiskovne forme s olovnim slogom te autotipijskim i fototipijskim klišejima zamjenjuju onima od polimernih materijala i moguća je digitalna priprema teksta i ilustracija. Razvila se i tehnika indirektnoga knjigotiska, kod koje se boja s valjka s tiskovnom formom prenosi na tiskovnu podlogu neizravno, preko ofsetnoga valjka. Zbog jednostavnije grafičke pripreme te bolje kvalitete reprodukcije, danas je knjigotisak u velikoj mjeri istisnut od ofsetnoga tiska.
