Komedija, Zagrebačko gradsko kazalište

ilustracija
KOMEDIJA, Zagrebačko gradsko kazalište

Komedija, Zagrebačko gradsko kazalište, osnovano je 1950., spojem Zagrebačkoga dramskoga kazališta i satiričnoga Kerempuhova vedroga kazališta, a na poticaj F. Hadžića, u zgradi na Kaptolu, negdašnjemu »franciskanskom« kazalištu. Repertoar mu se od početka profilirao u skladu sa žanrovskom odrednicom naziva, uza sve veću glazbeno-scensku sastavnicu od 1970-ih, pa ga pretežito tvore komedije, satire, operete i mjuzikli, redom visoke kvalitete – od klasične komediografije Aristofana, W. Shakespearea, Molièrea i C. Goldonija, preko modernističkih autora L. Pirandella, E. De Filippa, E. O’Neilla, J. Anouilha, socijalno angažiranih B. Brechta i D. Foa te apsurdista E. Ionesca i postmodernističkoga T. Stopparda do recentnijih bulevarskih hitova N. Simona, A. Ayckbourna i mjuzikla poput Poljubi me Kato C. Portera, Guslač na krovu J. Steina i J. Bocka i dr. Velika se pozornost pridaje postavama hrvatske starije i suvremene komedije (T. Brezovački, J. Freudenreich, A. G. Matoš, M. Jurić-Zagorka, F. Hadžić, M. Grgić, F. Šehović, I. Brešan, B. Senker–T. Mujičić–N. Škrabe), a napose, zaslugom V. Štefančića, sustavno podupire razvoj hrvatskoga suvremenog mjuzikla (M. Grgić–A. Kabiljo, Jalta, Jalta; M. Držić–M. Fotez–S. Stražičić–Đ. Jusić, Dundo Maroje ’72) i rock-opere (I. Krajač–K. Metikoš–M. Prohaska, Gubec-beg; M. Grgić–A. Kabiljo, Car Franjo Josip u Zagrebu). Od osnutka okrenuto tradiciji zapadnjačkoga građanskog ukusa u okolnostima koje mu nisu pogodovale, kazalište je i tijekom dvogodišnje obnove zgrade i dvorane (1986–88), a i nakon ideološkoga prijeloma 1990-ih, zadržalo vjernu i homogenu publiku.

Komedija, Zagrebačko gradsko kazalište. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32555>.