komutacija (lat. commutatio), općenito: promjena, izmjena redoslijeda; zamjena, supstitucija. U jezikoslovlju, pokus (test) kojim se dokazuje da li, na određenoj jezičnoj razini (fonemskoj, morfemskoj, sintagmatskoj), zamjena (supstitucija) jednog elementa drugim na planu izraza povlači ili ne povlači za sobom razliku (promjenu) na planu značenja, i obratno. Primjerice, ako se u hrv. riječi /dâr/ segment [r] zamijeni »račlanim« [ʀ], to neće imati za posljedicu promjenu značenja riječi, jedinica će sačuvati svoj semantički identitet. Ako pak se u riječi /pâs/, ili u riječi /pȁra/, segment /p/ zamijeni sa /k/, ili sa /g/, ili sa /b/, sa svakom takvom zamjenom dobivamo nove riječi /kâs/, /gâs/, /bȁra/. To znači da u hrvatskome glasovni segmenti [r] i [ʀ] nisu posebni fonemi, nego varijante istoga fonema, dok su istodobno segmenti /p/, /b/, /k/, /g/ posebni fonemi; oni pripadaju istomu paradigmatskomu razredu, iz kojega se biraju, a na konkretnoj točki izričaja iz svih jedinica paradigmatskoga razreda moguće je učiniti samo jedan izbor (izabrana jedinica isključuje svaku drugu). Parovi opozicija kao /pȁra/:/bȁra/ i /pâs/:/kâs/, koji služe za utvrđivanje identiteta jedinica, zovu se minimalnim parovima.
