konceptualizam

konceptualizam (prema srednjovj. lat. conceptualis, od lat. conceptus: zamisao, pojam), u srednjovjekovnome filozofijskome sporu o univerzalijama, gledište između realizma i nominalizma; nauk prema kojem opći pojmovi (universalia) nisu ni objektivne danosti, stvari (latinski res;  → realizam), ni puki jezični termini, riječi (latinski nomina;  → nominalizam), nego su to specifične tvorevine misaone djelatnosti. Opće je pojam i postoji samo u mišljenju i suđenju; drugim riječima, ono je psihički (racionalni, logički) fenomen, koji pretpostavlja spoznajno zahvaćanje stvarnosti. Dok empiristički konceptualizam, kojemu pripada i filozofija života, podcjenjuje vrijednost krutih pojmova za spoznaju vazda promjenljive zbiljnosti, racionalistički konceptualizam (kriticizam i novokantovstvo) naglašava nužnost i općenitost pojmovne spoznaje, koja ipak nije utemeljena u stvarima i njihovim bitnostima, nego u apriornim funkcijama subjekta, pa se njome ne može spoznati stvar po sebi. U sporu oko univerzalija konceptualizam je imao posredničku ulogu između nominalizma i realizma. Zametci konceptualizma nalaze se kod P. Abélarda; među skolasticima glavni mu je predstavnik W. Occam, a u novovjekovnoj filozofiji J. Locke i djelomično I. Kant.

konceptualizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32713>.