STRUKE:

kontracepcija

kontracepcija (engl. contraception, od contra- + lat. [con]ceptio: začeće), sprječavanje začeća. Kontracepcija može biti privremena i trajna. Trajna kontracepcija naziva se i sterilizacija. Sterilizacija žene obavlja se podvezivanjem ili prekidom jajovoda, laparotomijom ili laparaskopski, a sterilizacija muškarca prekidom sjemenovoda (vazektomija). Privremena kontracepcija može biti prirodna, mehanička, kemijska, hormonska, intrauterina i postkoitalna. Metode su prirodne kontracepcije: prekinuti snošaj i prosudba plodnih dana vođenjem menstrualnoga kalendara, mjerenjem bazalne temperature (Knaus-Oginova metoda) i Billingsovom metodom (zamjećivanje pojačane rodničke sluzi za ovulacije). Mehanička kontracepcija provodi se uporabom kondoma (prezervativa), postavljanjem dijafragme u rodnicu ili cervikalne kape na vrat maternice. Kemijska kontracepcija provodi se uvođenjem kreme, tableta ili čepića koji sadrže spermicidna sredstva u maternicu prije snošaja. Hormonska kontracepcija, ako se ispravno provodi, najsigurnija je metoda. Temelji se na spoznaji da uzimanje estrogenih i progestagenih hormona koči hipofizu i time sprječava ovulaciju, smanjuje količinu cervikalne sluzi, koja je potrebna za prijelaz spermija iz rodnice u materište, usporava prolazak jajašca kroz jajovode i djeluje na pokretljivost jajovoda. Smjesa estrogena i gestagena svakodnevno se uzima u obliku tableta, ili se daje u obliku injekcije jedanput mjesečno, ili se potkožno usađuje jedanput u tri mjeseca. Najčešće se rabe peroralne tablete, kao jednofazna metoda (istodobno estradiol i gestagen) ili kao višefazna, uzastopna metoda. Popratne pojave hormonske kontracepcije mogu biti mučnina i napetost u dojkama (što je obično prolazno), rijetko povišenje krvnoga tlaka, pojava žutice, povišenje krvnih lipida i jetrenih enzima. Komplikacije hormonske kontracepcije mogu se očitovati kao srčane i krvožilne bolesti, napose venske tromboze i, premda vrlo rijetko, embolija pluća i mozga. Povećana učestalost raka dojke i vrata maternice nije dokazana. U mladih i zdravih žena korisnica suvremenih, niskodoziranih preparata komplikacije su vrlo rijetke. Prednost je hormonske kontracepcije što smanjuje učestalost raka jajnika i raka trupa maternice na polovicu uobičajene pojavnosti.

Intrauterina kontracepcija provodi se uvođenjem plastičnoga uloška (tzv. spirale) u materište. Današnji su ulošci uglavnom obloženi metalom (bakar) ili hormonom progesteronom, koji se polako oslobađaju te lokalno pojačavaju mehaničko djelovanje uloška. Komplikacije su pojačane menstruacije ili krvarenje između mjesečnica. Najteža je komplikacija intrauterine kontracepcije razvoj upale zdjelice, što se sprječava izlječenjem upale rodnice i/ili vrata maternice prije uvođenja uloška. Postkoitalna kontracepcija provodi se uzimanjem kombinacije estrogena i progestagena, ili samoga progestagena unutar 72 sata od nezaštićena snošaja.

Glede sigurnosti od neželjene trudnoće i pojave komplikacija, metode kontracepcije međusobno se bitno razlikuju. Bez komplikacija su, ali i najmanje sigurne, prekinuti snošaj, tzv. sigurni dani, vaginalna dijafragma i cervikalna kapa; postotak neželjenih trudnoća penje se i do 20%. Kondom je znatno sigurniji, a ujedno je i zaštita od spolno prenosivih infekcija. Intrauterini ulošci i hormonska kontracepcija znatno su sigurnije metode, vjerojatnost neželjene trudnoće smanjena je na 0,5 do 1,5%. Trajne su metode kontracepcije sterilizacija žene i muškarca, ali se teško i s malim uspjehom može ponovno uspostaviti oplodna sposobnost. Kontracepcija kao jedna od triju metoda planiranja obitelji (zajedno s liječenjem neplodnosti i prekidima trudnoće) na svjetskoj je razini nužna za regulaciju populacijske eksplozije, a na nacionalnoj je razini sredstvo demografske politike.

kontracepcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32936>.