Konjic

Konjic, grad u sjevernoj Hercegovini, na obali rijeke Neretve i sjevernim padinama Prenja, BiH (Federacija BiH); 10 732 st. (2013; 13 729 st., 1991). Leži uz cestu Sarajevo (udaljeno 62 km)–Mostar (70 km). Kameni most iz XVI. st.; rimski (hram i reljef boga Mitre) i srednjovjekovni arheološki nalazi; mnogobrojni stećci (oko 4000). Džamije (Tekijska, Čaršijska, Repovačka i dr.), katolička (sv. Ivana Krstitelja) i pravoslavne crkve; zavičajni muzej. Tvornica zakovica, vijaka, strjeljiva (Igman) i dr.; umjetnički obrt (rezbarstvo). U blizini je Jablaničko jezero. – Područje Konjica bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. Iz antičkog doba sačuvali su se tragovi naselja, među kojima se ističu ostatci mitreja. Na području Konjica tijekom srednjeg vijeka postojala su dva naselja: Biograd na lijevoj obali rijeke Neretve te naselje Neretva na desnoj obali rijeke, koje se 1382. prvi put spominje pod imenom Konjic. Središte je srednjovjekovne bosanske župe Neretve i značajna trgovačko-tranzitna točka na putu od južne Dalmacije do srednje Bosne. U XIV st. bio je u posjedu obitelji Sanković. Početkom XV. st. Biogradom su vladali Kosače, a Konjicom bosanski kraljevi. Između 1463. i 1469. Konjic su osvojili Osmanlije i priključili ga Bosanskom, a oko 1470. Hercegovačkomu sandžaku. Tijekom osmanske vladavine Konjic je bio središte vilajeta Neretva (oko 1470–1519) i istoimenoga kadiluka (oko 1463/69), koji je potkraj XV. st. postao dijelom kadiluka Gabela. God. 1633. bio je osnovan kadiluk Belgradžik sa središtem u srednjovjekovnom Biogradu. Od 1878. bio je pod austrijskom vlašću. Početkom rata u BiH, od travnja 1992. općinsko su područje povremeno napadale srpske snage. Od kraja ožujka 1993. ondje je bilo poprište hrvatsko–bošnjačkih sukoba.

Konjic. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33022>.