Koreja, Sjeverna

ilustracija
KOREJA DNR, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10

Koreja, Sjeverna (Chosŏn, službeno Demokratska Narodna Republika Koreja/Chosŏn Minjujuŭi Inmin Konghwaguk), država u sjevernome dijelu poluotoka Koreje; 123 138 km². Na sjeveru graniči s Kinom (duljina granice 1416 km), na sjeveroistoku s Rusijom (19 km), a na jugu je razvojačenom zonom (1262 km²) odvojena od Južne Koreje (238 km). Na istoku izlazi na Japansko more, a na zapadu na Žuto more (Korejski zaljev); ukupna duljina obale iznosi 2495 km.

Prirodna obilježja

Prirodna obilježja  → koreja, poluotok

Stanovništvo

Prema procjeni za 2015. u Sjevernoj Koreji živi 24 779 000 st. ili 201,2 st./km², a prema popisu stanovništva 2008. godine 24 052 231 st., odn. 195,3 st./km². Gustoća naseljenosti Sjeverne Koreje znatno je niža od naseljenosti Južne Koreje (oko 500 st./km²). Najgušće je naseljeno područje glavnoga grada i poljoprivredno nizinsko područje na zapadu zemlje (više od 300 st./km²), a rijetko su naseljena planinska područja na sjeveru (pokrajina Yanggang 50 st./km²) i istoku. Stanovništvo je etnički vrlo homogeno; Korejaca je čak 99,8%, a Kineza 0,2%. Službeni je jezik korejski, a piše se korejskim pismom hangul (han’gŭl, hangeul) koje se u Sjevernoj Koreji naziva chosŏn’gŭl. Glavninu stanovništva čine ateisti ili nereligiozni (68,3%); animisti i pripadnici tradicionalnih vjerovanja čine 15,6%, pripadnici vjere ch’ŏndogyo (cheondogyo), koja se zasniva na elementima konfucijanizma i korejskoga šamanizma 13,9%, budisti 1,7%, te kršćani 0,5%. Sjeverna Koreja je prema popisu 1973. imala 15 087 000 st., a 1993. godine 21 213 378 st. Porast broja stanovnika, koji je nakon Korejskoga rata (1950–53) bio znatan, od kraja 1970-ih smanjuje se. Od 1990. do 1995. iznosio je u prosjeku 1,9% godišnje, a 1993–2008. samo 0,85% godišnje. Razlog je tom usporavanju velik broj umrlih od gladi i bolesti (procjenjuje se da je između 1994. i 1998. od gladi umrlo više od 300 000 ljudi), te iseljivanje (prema procjeni 1999. oko 300 000 ljudi je zbog gladi izbjeglo u Kinu). Od 2010. do 2015. stopa nataliteta iznosila je 14,5‰ godišnje, mortaliteta 9,4‰, a prirodni priraštaj 5,1‰; smrtnost dojenčadi iznosi 19,0‰ (2008). Stanovništvo stari; udio mladoga stanovništva (do 14 godina starosti) znatno se smanjio (s 38,3% stanovništva 1993. na 32,0% u 2008), udio zreloga (od 15 do 64 godine) neznatno se povećao (68,1%), dok se udio starijega stanovništva (više od 65 godina) znatno povećao (s 5,4% na 8,7%). Očekivano trajanje života smanjilo se u posljednjih dvadesetak godina za oba spola; za muškarce iznosi 65,5 godina (2008; 68,4 godine 1993), a za žene 72,7 godina (76,0 godina u 1993). Ekonomski je aktivno 13 630 000 st. (2015). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 36,0%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 32,6%, a u uslužnim djelatnostima 31,4% radne snage (2008). Nepismenoga stanovništva, zbog obaveznog školovanja, gotovo da nema. Glavni je i najveći grad P’yŏngyang (Pyongyang, 2 581 076 st., 2008; šire gradsko područje 3 255 288 st.), koji ima sveučilište (osnovano 1946) i akademiju znanosti. Ostali su veći gradovi (popis 2008): Hamhŭng (768 551 st.), Ch’ŏngjin (Chŏngjin; 667 929 st.), Sinŭiju (359 341 st.), Wŏnsan (363 127 st.), Namp’o (366 815 st.), Tanch’ŏn (345 875 st.), Kaech’ŏn (319 554 st.), Kaesŏng (308 440 st.), Sariwŏn (307 764 st.), Sunch’ŏn (297 317 st.), P’yŏngsŏng (284 386 st.) i Kanggye (251 971 st.). U gradovima živi 60,9% stanovništva (2015; 31% u 1950., 56,9% u 1980). Do početka 1980-ih udjel gradskoga stanovništva u ukupnome u Sjevernoj Koreji bio je veći nego u Južnoj Koreji. Slijedio je vrlo slab porast, za razliku od Južne Koreje u kojoj je udjel gradskoga stanovništva 2015. dosegnuo 81,5%.

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Sjeverna Koreja je jedna od najsiromašnijih zemalja. Nastavlja politiku zatvorenosti prema svijetu te je zadržala socijalističko, centralnoplansko gospodarstvo (represivni režim koji potiče militarizaciju društva ostao je najveće gospodarsko opterećenje). Uz međunarodnu pomoć prevladana je kronična oskudica hrane 1990-ih (glad je zahvatila oko 70% stanovništva). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2015. procjenjuje se na 25 milijarda USD; BDP po stanovniku je oko 1000 USD. U sastavu BDP-a najveći je udjel industrije (46,9%), a zatim uslužnoga sektora (31,3%) i poljoprivrede (21,8%). Glavninu poljoprivredne ponude čine riža, kukuruz, krumpir, soja i čaj; uz ribolov znatan je uzgoj svinja, goveda i peradi. Vojna proizvodnja vodeća je u industriji, a slijede ju proizvodnja industrijske opreme, kemikalija, tekstila, hrane te preradba ruda. Znatna su ležišta ugljena, olova, cinka, magnezita, pirita, bakra, zlata, željezne rude i soli. Važni su hidroenergetski potencijali; oko 53% električne energije dobiva se iz hidroelektrana, a 47% iz termoelektrana (2012). Značajno prirodno bogatstvo čine i šume (2011. pokrivaju oko 46% teritorija). Njihovo veliko iskorištavanje uzrokuje eroziju i uništavanje obradiva tla (procjenjuje se da je 1990–2015. površina pod šumama smanjena za 40%). Vrijednost izvoza 2015. procjenjuje se na 4,1 milijardu USD, a uvoza na 4,8 milijarda USD. Izvoze se uglavnom rude, željezo, čelik, oružje, tekstil, poljoprivredni proizvodi i riblje prerađevine. U uvozu prevladavaju nafta i derivati, strojevi, industrijska oprema i roba široke potrošnje. Najveći vanjskotrgovinski partner je Kina (2015. oko 76,5% izvoza i 76,3% uvoza).

Promet

Prometna je mreža slabo razvijena; glavnina unutarnjega prometa (oko 90% robnoga i 70% putničkoga) odvija se željeznicom. Duljina željezničke mreže (izgradnja započeta u doba japanske okupacije) iznosi 5304 km (2015), od čega je elektrificirano oko 80%. Glavne su željezničke pruge duž istočne i zapadne obale te poprečni smjer P’yŏngyang–Wŏnsan. Sjeverna Koreja je željezničkom prugom povezana s Kinom (od 1983) i Rusijom (od 1987). Od 26 183 km cesta (2015) asfaltirano je samo 8%; duljina brzih cesta iznosi 729 km. Sjeverna Koreja ima samo 278 400 automobila (2015), odn. u prosjeku 1 automobil na čak 89 stanovnika. Glavne su cestovne prometnice koje povezuju P’yŏngyang s gradovima Wŏnsan, Namp’o i Kaesŏng. Zračni je promet neznatan; glavna je zračna luka Sunan u P’yŏngyangu, koja ima ograničen međunarodni promet. U riječnom prometu najveće značenje imaju Yalu (Amnok; plovna 698 km), Tumen (Tuman) i Taedong (Daedong). Glavne su morske luke Namp’o (luka glavnoga grada P’yŏngyanga), Hŭngnam (luka Hamhŭnga), Ch’ŏngjin, Wŏnsan, Naji i Seonbong (uvoz nafte).

Novac

Novčana je jedinica won Sjeverne Koreje (₩; KPW); 1 won = 100 chona.

Povijest

Tijekom 1945–48. korejski teritorij bio je podijeljen 38. paralelom na sovjetsku i američku okupacijsku zonu. Nakon neuspjelih pregovora o ujedinjenju, 1948. nastale su dvije države – Sjeverna Koreja (Demokratska Narodna Republika Koreja) i Južna Koreja (Republika Koreja). SSSR je podržao stvaranje DNR Koreje (9. IX. 1948), u kojoj je uspostavljen komunistički režim pod vodstvom Kim Il Sunga, vođe Radničke partije Koreje. Polovicom 1949. povukla se sovjetska vojska, a istodobno i američka vojska iz Južne Koreje. Nakon oružanih incidenata, u lipnju 1950. došlo je do Korejskoga rata (primirje je postignuto u srpnju 1953). Nakon rata odnosi između dviju Koreja ostali su pogoršani; Sjeverna Koreja primala je kinesku i sovjetsku pomoć, a Južnu Koreju podupirao je SAD (povremeni su incidenti izbijali u pograničju te na moru). Polovicom 1950-ih, nakon pogoršanja kinesko-sovjetskih odnosa, Kim Il Sung je u državnome vodstvu proveo čistke (od prokineskih i prosovjetskih frakcija), nastojeći održati ravnotežu prema Kini i SSSR-u (u travnju 1958. povučene su preostale kineske snage). Potom se Sjeverna Koreja sve više samoisključivala iz međunarodnih političkih i ekonomskih odnosa; jačanje oružanih snaga od kraja 1960-ih znatno je opteretilo gospodarski razvoj, otežan i zbog sankcija SAD-a i drugih zapadnih zemalja. S novim ustavom (27. XII. 1972) proglašena je socijalistička republika, a Kim Il Sung postao je njezinim predsjednikom. Godine 1977. Sjeverna je Koreja u Japanskome moru proširila svoj akvatorij na 50 morskih milja, čemu se protivio SAD i pojedine zemlje iz te regije. Nakon posjeta Kim Il Sunga Moskvi (1984) uslijedila je znatnija sovjetska ekonomska i vojna pomoć; strane investicije dopuštene su od kraja 1984. Godine 1985. Sjeverna Koreja potpisala je sporazum o neširenju nuklearnog oružja, ali je prihvaćanje međunarodnoga nadzora uvjetovala povlačenjem američkoga nuklearnog oružja iz Južne Koreje. Pregovori o ujedinjenju Sjeverne i Južne Koreje (vođeni 1971–72. te od 1984) rezultirali su dogovorom o zasebnom učlanjivanju u UN (1991) te sporazumom o pomirenju, suradnji i nenapadanju (13. XII. 1991), kojim je dogovorena i denuklearizacija. Nakon Kim Il Sungove smrti, u srpnju 1994. državno vodstvo preuzeo je njegov sin Kim Jong Il (od 1980. utjecajan je u vrhu vlasti). Ugovorom sa SAD-om u listopadu 1994. Sjeverna Koreja odustala je od razvoja nuklearnog oružja u zamjenu za američku i drugu zapadnu pomoć. Provedbu tog ugovora otežavaju međusobni nesporazumi kao i nastojanja SAD-a da spriječi izvoz sjevernokorejske raketne tehnologije (u Iran, Pakistan i dr.). U drugoj polovici 1990-ih došlo je do masovne gladi; procjenjuje se da je 1995–99. od gladi umrlo više od milijun ljudi (sjevernokorejski izvori navode oko 220 000 umrlih). Povremenih oružanih incidenata na granici s Južnom Korejom bilo je u drugoj polovici 1990-ih. U lipnju 2000. došlo je do prvoga susreta lidera Sjeverne i Južne Koreje (Kim Jong Ila i Kim Dae Junga), pa su nastavljeni pregovori o ujedinjenju. Raketno naoružavanje Sjeverne Koreje i njezina nespremnost da svoja nuklearna postrojenja u cijelosti stavi pod međunarodni nadzor uzrokovali su američke političke pritiske, koji su nastavljeni i početkom 2000-ih. Godine 2006. Sjeverna Koreja izvela je nuklearnu eksploziju. Održana je napetost na granici s Južnom Korejom (2010. topnički napad sjevernokorejske vojske na otok Yeonpyeong). Potkraj 2011. umro je Kim Jong Il; naslijedio ga je sin Kim Jong Un. Nastavio je savezništvo s Kinom; protivi se američkoj vojnoj prisutnosti u regiji zbog čega 2013. zaoštrava odnose s Južnom Korejom. Početkom 2015. Sjeverna Koreja nastavlja s programom nuklearnoga i raketnoga naoružavanja, te provodi testiranja oružja i raketne letove kojima se protivi UN (posebno su izražena protivljenja SAD-a, Južne Koreje i Japana).

Politički sustav

Prema Ustavu od 5. IX. 1948. Demokratska Narodna Republika Koreja je republika s jednostranačkim političkim sustavom. Predsjednik republike šef je države i generalni sekretar Radničke partije Koreje, on je istodobno i predsjednik Nacionalne komisije za obranu te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Mandat mu je 5 godina, a za svoj je rad kao šef države odgovoran Skupštini, koja ga imenuje na to mjesto. Centralni narodni komitet (bira ga Skupština) najviši je izvršni državni organ; predsjedava mu poglavar države, a članovi su svi istaknuti partijski dužnosnici. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Vrhovna narodna skupština (Ch’oego Inmin Hoeui), koja ima 687 zastupnika, biranih izravno, na općim izborima, za mandat od 5 godina. Stalni komitet organ je Skupštine, koji je u neprekidnom zasjedanju, pa i onda kada Skupština ne zasjeda. Komitet usmjerava rad Upravnoga vijeća, koje obavlja tekuće poslove izvršne vlasti. Pravo je glasa opće i jednako za sve građane s navršenih 17 godina života. Centralni sud najviši je sud u državi; postoje još Narodni sud i Specijalni (izvanredni) sud na razini države te sudovi pokrajina i općina. Administrativno je država organizirana u 9 pokrajina i 2 općine. Nacionalni blagdan: Dan utemeljenja Demokratske Narodne Republike Koreje, 9. rujna (1948).

Koreja, Sjeverna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33156>.