Kosača, Sandalj Hranić

Kosača, Sandalj Hranić, bosanski vojvoda (?, 1370?, 1435). Sin Hrane Vukovića, nećak i od 1392. baštinik Vlatka Vukovića. U borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje nakon smrti Ludovika I. Anžuvinca (1382), pristao je uz Ladislava Napuljskoga. On mu je za uzvrat darovao gradove Skradin i Ostrovicu (1407), ali ih je Kosača nakon tri godine prodao Mlečanima. Do 1410. zavladao je prostranim područjem između Cetine, Drijeva na Neretvi, rijeke Lima te Boke kotorske na jugu. Sudjelovao je u ubojstvu kneza Pavla Radinovića (1415), što ga je dovelo u sukob s Radinovićevim sinovima, uz koje su pristali i neki Sandaljevi vazali. Zbog toga je zatražio zaštitu Osmanlija pa je uz njihovu pomoć uspio sačuvati svoje posjede. Od 1416. bio je najmoćniji velikaš bosanske države. Područje njegove vlasti bilo je izuzeto od vlasti bosanskoga kralja; samostalno vođenje ratova, nametanje carina, zaključivanje ugovora i vlast nad mnogim vazalima bili su očiti znakovi slabljenja središnje vlasti u bosanskoj državi. Istočni dio Konavala, uključujući i Prevlaku, prodao je 1419. Dubrovčanima. U Dubrovniku je čuvao i svoje dragocjenosti. Godine 1423. odrekao se, u korist Mlečana, svih prava na Kotor. Stolovao je u svojem dvoru u Blagaju na Buni. Njegovu je prostranu baštinu naslijedio najstariji nećak Stjepan Vukčić Kosača.

Kosača, Sandalj Hranić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33296>.