struka(e):

kositar (grč. ϰασσίτερος), simbol Sn (lat. stannum), kemijski element (atomski broj 50, relativna atomska masa 118,69) s 10 prirodnih, stabilnih izotopa (maseni broj 112, 114 do 120 /najobilniji/, 122 i 124) i s dvadesetak radioizotopa. U prirodi je vrlo rijetko u elementarnom stanju, uglavnom je vezan u mineralu kasiteritu (SnO2). Otkriće i uporaba kositra sežu čak u brončano doba; danas se proizvodi redukcijom oksida ugljikovim monoksidom iz koksa, a među glavnim su proizvođačima Kina, Indonezija i Malezija. Kositar je srebrnobijel, mekan metal niska tališta (231,97 °C) i visoka vrelišta, gustoće 7,31 g/cm³; lako se razvlači u tanke folije (staniol). Na temperaturi nižoj od 13,2 °C prelazi polagano u sivu, praškastu modifikaciju, zbog čega kositreno posuđe postaje s vremenom neupotrebljivo (tzv. kositrena kuga). Kositar je postojan na zraku i u vodi, otporan na kemikalije, oksidira se vrućom vodenom parom, zrakom ili kisikom (iznad 1300 °C), reagira s jakim kiselinama i lužinama, izravno se spaja s halogenim i halkogenim elementima, u spojevima je dvovalentan i četverovalentan. Korozijski otporan i neotrovan, najviše se rabi za elektroplatiranje, tj. za stvaranje tanke zaštitne prevlake na željeznim limovima (→ galvanotehnika), posebice za izradbu konzervi za hranu i limenki za piće (→ bijeli lim). Na mjestu oštećene prevlake željezo jako korodira, pa je hrana iz tako oštećene limenke štetna po zdravlje. Sastojak je mnogih slitina koje služe kao zaštitne i ukrasne prevlake, meki lemovi i lako taljive slitine, klizni ležajevi (→ bijeli metal), vodootporne i protupožarne folije, slitine za izradbu posuđa, različite bronce (slitine kositra i bakra) i dr.

Kositrovi spojevi. Kositrov(II) klorid, SnCl2, elektrolit je pri kositrenju, močilo u bojadisarskom tisku, snažno redukcijsko sredstvo u proizvodnji polimera i bojila, katalizator u organskoj sintezi; kositrov(II) fluorid, SnF2, sastojak je zubnih pasta (prevencija od karijesa); kositrov(IV) oksid, SnO2, odavna služi u keramici za proizvodnju glazura i pigmenta (fajansa), katalizator je i abraziv; kositrov(IV) klorid, SnCl4, služi kao močilo za bojila, stabilizator boja i mirisa, katalizator, sredstvo za nanošenje nevidljivoga, tankog sloja kositrova oksida na staklo, koje tako dobiva posebna mehanička, električna i optička svojstava, pa se rabi u elektronici, optičkoj i zrakoplovnoj industriji. Organometalni spojevi kositra od svih se organometalnih spojeva najviše primjenjuju; oni koji nisu otrovni služe kao stabilizatori u proizvodnji polimernih materijala, kao očvršćivači i katalizatori, dok su oni koji su otrovni ekološki prihvatljivi poljoprivredni biocidi, jer djeluju selektivno, a raspadaju se na neotrovne spojeve.

Citiranje:

kositar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kositar>.