Kotromanić, Katarina, bosanska kraljica (?, oko 1424 – Rim, 25. X. 1478). Kći hercega Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić. Godine 1446. udala se za bosanskoga kralja Stjepana Tomaša. Majka je Sigismunda (→ ishak-beg) i Katarine, mlađe djece Stjepana Tomaša, koje su 1463. sa sobom odveli Osmanlije i islamizirali ih. Vrlo pobožna, pomagala je djelatnost franjevačkoga reda u Bosni. Dala je podići crkve sv. Katarine u Jajcu te Presvetoga Trojstva u Vrilima. Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463. sklonila se u Dubrovačku Republiku, na otok Lopud. Oko 1465. otišla je u Rim, odakle je do smrti sudjelovala u pokušajima organiziranja protuosmanskih pohoda i oslobođenja Bosne. Posljednje godine života provela je kao redovnica trećoretkinja franjevačkoga samostana Ara Coeli u Rimu. Kao posljednja legitimna nasljednica bosanske krune, oporukom od 20. X. 1478., odredila je papu Siksta IV. i njegove nasljednike na papinskome prijestolju baštinicima Bosne i bosanske krune.