Kulmer, Franjo

ilustracija
KULMER, Franjo

Kulmer, Franjo, hrvatski političar (Zagreb, 3. II. 1806Beč, 16. XI. 1853). Najstariji sin baruna Ferdinanda Kulmera. Nakon studija prava u Beču i Pešti (1830) stupio u državnu službu pri Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Beču. God. 1831. bio je član komisije koja je ugušila ustanak seljaka u istočnoj Slovačkoj. Od rujna 1836. bio je prisjednik Banskoga stola u Zagrebu. Poč. 1842. priklonio se Ilirskoj stranci. Od 1839. do 1844. sudjelovao na saborima u Požunu, gdje se odlučno suprotstavljao uvođenju madžarskoga kao službenog jezika u Hrvatskoj. God. 1845. ušao je u vodstvo Narodne stranke i zauzimao se za njezinu pomirbu s madžaronima i suradnju s Konzervativnom strankom ugarskih magnata. Iste je godine bio imenovan srijemskim velikim županom. U svibnju 1848. bio je izabran za posrednika između Hrvatskoga sabora i dvora, što mu je potvrdio i sam kralj imenovavši ga hrvatskim ministrom bez lisnice u Schwarzenberg-Stadionovoj vladi. Iz te je vlade istupio u siječnju 1852. i postao članom Carevinskoga vijeća. Za revolucije 1848/49. političko rješenje za Hrvatsku vidio je u legitimističkoj politici prema bečkoj vladi. Bio je oštar kritičar Narodne stranke i politike austroslavizma. Imao je velik utjecaj na bečkome dvoru, pa je na njegovu inicijativu Josip Jelačić bio imenovan banom.

Kulmer, Franjo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34536>.