kušitski jezici, grana afro-azijske jezične porodice. Kušitski jezici govore se većinom u Somaliji, Eritreji, Etiopiji i Sudanu. Ime su dobili prema području blizu jezera Tana jugoistočno od Nila, koje se spominje u Bibliji (Kuš i u starim egip. tekstovima). Jedini je kušitski jezik sa službenim statusom somalski, službeni jezik Somalije, s više od 13 milijuna govornika. Uobičajena je podjela na jezik bedža i ostale kušitske jezike, koji se dijele na središnje (npr. bilin, hamta), istočne (npr. sidamo, afarski, somalski, oromo ili gala) i južne (npr. dahalo, asa, iraku, ili irakou). U starijim klasifikacijama u kušitske jezike ubrajali su se i omotski jezici (23 jezika), za koje se danas smatra da su samostalna grana unutar afro-azijske porodice. Međutim, prema nekim mišljenjima kušitski jezici ne čine jedinstvenu granu afro-azijskih jezika, već nekoliko odvojenih grana u genetskom smislu ravnopravnih ostalima (semitskoj, berberskoj, omotskoj, čadskoj i egipatskomu jeziku). U tipološkom smislu kušitski jezici donekle su slični semitskima: imaju tri reda okluziva (obično zvučne, bezvučne i emfatične ili ejektivne), unutrašnju fleksiju (prijevoj), dva roda (muški i ženski) i složen glagolski sustav s aspekatskim (vidskim) oprjekama. Neki su od kušitskih jezika tonalni (npr. u somalskome 4 tona).
