STRUKE:

ladino

ladino (starošpanj. ladino: pučki romanski jezik u oprjeci prema arapskomu < lat. latinu/m/), oblik židovskošpanjolskoga jezika koji se upotrebljavao u prijevodima biblijskih tekstova te u srednjovj. tumačenjima bogoslužnih i biblijskih tekstova; nikada se nije govorio i nije imao regionalnih varijanata. Pojavio se u Španjolskoj u XIII. st., prije nego je nastala govorna varijanta židovskošpanjolskoga džudezmo, a danas se napušta (u Nizozemskoj i Francuskoj napušten oko 1860). Za nj su karakteristični mnogobrojni semantički i sintaktički kalkovi prema hebrejskomu pa ga neki nazivaju i kalkirani židovskošpanjolski. Osim mnogobrojnih hebr. riječi čuva i mnoge španj. morfološke i leksičke arhaizme; utjecao je na govorne varijante židovskošpanjolskoga. Danas se, nerijetko, taj naziv krivo rabi za označivanje židovskošpanjolskog općenito ili pak njegovih govornih oblika (džudezmo).

ladino. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35060>.