Lagerkvist, Pär Fabian

ilustracija
LAGERKVIST, Pär Fabian

Lagerkvist [lα:'gərkvist], Pär Fabian, švedski književnik (Växjö, 23. V. 1891Stockholm, 11. VII. 1974). Odrastao je u izrazito religioznoj obitelji, što je poslije obilježilo njegova djela u kojima se suprotstavlja religioznosti i prihvaća vjeru u svijet budućnosti. Studirao je u Växjöu i Uppsali. U Francuskoj je došao u dodir s modernističkom umjetnošću. Lagerkvist je prvi švedski ekspresionist i jedini Strindbergov nasljednik u području drame. Javio se 1912. pripovijetkom Ljudi (Människor). Autor je prvih modernističkih programa u Švedskoj: Umjetnost riječi i umjetnost slike (Ordkonst och bildkonst, 1913), gdje naglašava potrebu približavanja književnosti i likovnoj umjetnosti, i Kazalište (Teater, 1918). Prvo mu je značajno djelo zbirka pjesama Tjeskoba (Ångest, 1916). Njome je u švedsko pjesništvo uveo novi stil u kojem prevladava tjeskoba, uzrokovana osobnom krizom i I. svjetskim ratom. Lagerkvistova prozna i lirska djela 1920-ih prepuna su jakih kontrasta, kao i njegov privatni život – rastao se, ostavio obitelj, a zatim se ponovno oženio: Vječni smiješak (Det eviga leendet, 1920), Sretnikov put (Den lyckliges väg, 1921), Okrutne priče (Onda sagor, 1924), Pjesme srca (Hjärtats sånger, 1926). Mračne političke prilike ogledaju se u djelima nastalima 1930-ih u kojima se bori protiv diktature i nečovječnosti. Veliki međunarodni uspjeh postigao je romanom Patuljak (Dvärgen, 1944), u kojem obrađuje temu zla utjelovljena u liku dvorske lude na renesansnome dvoru koji na kraju bude kažnjen zbog svojih zlodjela i u zatvorskoj ćeliji čeka da ga vladar zatreba. Zlo kao samosvojan egzistencijalni princip česta je tema u Lagerkvistovoj prozi. Posljednja mu je zbirka pjesama Večernja zemlja (Aftonland, 1953); potom je pisao romane kojima se radnja odvija na antičkome Mediteranu: Baraba (Barabbas, 1950), Sibila (Sibyllan, 1956), Ahasverova smrt (Ahasverus död, 1960), Hodočasnik na moru (Pilgrim på havet, 1962), Sveta zemlja (Det heliga landet, 1964), Mariamne (1967). U njima postavlja pitanja o značenju života, smrti i ljubavi. Njegov 50-godišnji književni rad obuhvaća poeziju, prozu i dramu: djela su mu protkana realizmom, simbolikom, jednostavnim stilom, ali su i određeni književni eksperiment. Dualizam (zlo – ljubav) u čovjeku i izvan njega uspio je izraziti jezikom razumljivim svakomu čitatelju. Član Švedske akademije od 1940. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1951.

Lagerkvist, Pär Fabian. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35105>.