langue d’oïl

langue d’oïl (franc. izgovor [l8118g dɔ·i'l]) (starofranc. o il: to on [čini], tj. potvrdna čestica »da«, < lat. hoc ille [facit]), u romanskoj filologiji naziv za (staro)francuski prema karakterističnoj potvrdnoj čestici u 3. licu jednine muškog roda (o il), za razliku od okcitanskoga (oc) i talijanskoga (si). Raspravljajući o romanskim pučkim jezicima Dante u Nauku o pučkom jeziku (1303–05) ističe kako za »da« »jedni govore oc, drugi si, treći pak oil« (alii oc, alii si, alii vero dicunt oil).

langue d’oïl. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35363>.