Laos

ilustracija
LAOS, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9

Laos (Sathalanalat Paxathipatai Paxaxôn Lao – Demokratska Narodna Republika Laos), država u jugoistočnoj Aziji (Indokina), između Kine na sjeveru (duljina granice 423 km), Vijetnama na istoku (2130 km), Kambodže na jugu (541 km), Tajlanda na zapadu (1754 km) i Mjanmara (Burma; 235 km) na sjeverozapadu; obuhvaća 236 800 km².

Prirodna obilježja

Laos je pretežno brdovita zemlja, sastoji se od visokog i gorovitoga dijela na sjeveru i niskoga na jugu. Duž laosko-vijetnamske granice u dužini od približno 1100 km prostire se Anamsko gorje, koje najveću visinu doseže u središnjem dijelu Laosa (Phou Bia, 2820 m; najviši vrh zemlje) te se prema sjeveru spušta u blago valoviti ravnjak Xiangkhoang (do 1100 m), povijesnu jezgru laoske države. Niski dio Laosa sastoji se od nizinskih prostora u dolini rijeke Mekong i njezinih pritoka i ravnjaka Boloven (do 1572 m) na jugu zemlje. Klima je tropska, monsunska s razmjerno malenom godišnjom temperaturnom amplitudom. Prosječna siječanjska temperatura iznosi u planinskim krajevima 15 °C, u nizinama 23 °C, a prosječna srpanjska na sjeveru 28 °C, na jugu 30 °C. Oborine donosi ljetni monsun (svibanj–listopad). U planinskome dijelu padne godišnje do 4000 mm kiše, a na ravnjacima oko 1500 mm. Rijeke obiluju vodom, ali su zbog brzaca i slapova neplovne. Najveća rijeka Mekong (Ménam Khong) plovna je samo između brzaca; prava plovidba počinje tek kraj grada Khonga, gdje Mekong prelazi u Kambodžu. Planinski dio Laosa prekriven je tropskim i monsunskim šumama, a ravnjaci savanama.

Stanovništvo

U Laosu živi 5 621 982 st. (popis iz 2005), odnosno 6 385 057 prema procjeni iz 2011. Gustoća naseljenosti iznosi 26,9 st./km² (2011); najgušće je naseljena dolina rijeke Mekonga i njezinih pritoka kao i područje glavnoga grada (199,7 st./km², 2011), dok su planinski predjeli vrlo rijetko naseljeni (pokrajina Phôngsali 10,9 st./km², 2011) . Najveći dio stanovništva živi u malim seoskim naseljima, koja su raspršena po riječnim dolinama; veća se naselja nalaze uz glavne prometnice i na ušću rijeka.

Stanovnici su pripadnici naroda Lao (Lao-Lum; 54,9%), Mon-Khmer (Lao-Theung; 22,0%), Tai (Lao-Tai; 11,5%), Miao i Man (Lao-Soung; 9,0%) te Kinezi i Vijetnamci u gradovima. Po vjeri su budisti (43,1%), pripadnici različitih autohtonih plemenskih sljedbi (41,7%), kršćani (2,1%) i dr. Prosječni godišnji porast broja stanovnika iznosi 2,3% (1995–2005). Visok prirodni priraštaj stanovništva od 2,03% ili 20,3‰ (2011) rezultat je visokoga nataliteta (28,0‰, 2011; svjetski prosjek 20,3‰), mortalitet od 7,7‰ (2011) niži je od svjetskog prosjeka (8,5‰); mortalitet dojenčadi smanjuje se ali je još uvijek vrlo visok (91,0‰, 2002; 54,1‰, 2011). U dobi je do 14 godina 39,1% st., od 15 do 64 godine 57,1% st., a u dobi iznad 65 godina 3,8% st. (2005). Očekivano trajanje života za muškarce iznosi 59,8 godina, a za žene 63,5 godine (2011). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 78,5% stanovnika, u industriji, građevinarstvu, rudarstvu i u uslužnim djelatnostima 21,5% (2003). Službeni je laoski jezik (lao). Glavni je grad Vientiane (Viangchan; 783 032 st., 2011). Ostali su veći gradovi (2005): Paksé (Pakxé; 88 463 st.), Savannakhét (66 552 st.), Luang Prabang (Louanghprabang; 47 510 st.), Thakhèk (26 189 st.) i dr.; u gradovima živi 32,0% st. (2009).

Gospodarstvo

Laos je jedna od najsiromašnijih azijskih zemalja. Gospodarstvo je pretežito u državnom vlasništvu, prometne i telekomunikacijske veze oskudne su, a gospodarski razvoj otežavaju česte poplave i potresi. Gospodarstvo se reformira od sredine 1980-ih; 1985–2002. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a bila je oko 6%. Godine 2002. ostvaren je BDP od 9,5 milijarda USD (BDP po stanovniku iznosio je 1650 USD). U strukturi BDP-a udjel poljoprivrede iznosi 50%, usluga 27%, a industrije 23% (2002). Prema procjenama Svjetske banke (2002), siromašno je oko 40% stanovništva. Od prirodnih bogatstava posjeduje značajan šumski fond, hidroenergetske potencijale, gips, zlato, kositar, te svakovrsne ukrasne kristale. Državne financije ovise o stalnoj pomoći Međunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke (400 milijuna USD godišnje), te o stranim ulaganjima u rudarstvo i proizvodnju hrane. U poljoprivrednoj ponudi prevladavaju krumpir, ječam, pšenica, kava, šećerna trska, duhan, pamuk, čaj i riža, te svinjsko, goveđe i pileće meso. U industriji je značajna proizvodnja kositra, gipsa, drva, električne energije, prehrambenih proizvoda i dr. Najznačajniji su izvozni proizvodi drvo, električna energija, kava i kositar, a uvoze se vozila, oprema i gorivo. Prema udjelu u vanjskoj trgovini, vodeći su partneri Tajland (45%), Francuska (14%), Singapur (12%), Kina (12%, od čega je polovica udjel Hong Konga), Japan (6%) i dr. Vanjski je dug 3,2 milijarde USD (sredinom 2003). Od 1997. Laos je članica ASEAN-a.

Promet

Željezničkih pruga nema (osim 4 km pruge uz laosko-tajlandsku granicu, 2009); završni teretni terminal Thanaleng (pruga Bangkok–Dongphosy), 20 km jugoistočno od Vientiana, služi za promet roba iz Tajlanda i luka jugoistočne Azije prema glavnome gradu. od ukupno 39 568 km cesta asfaltirano je oko 15% (2009); najvažnije prometnice vode uzduž Mekonga. Živ promet odvija se rijekom Mekong, na obalama koje su pristaništa Vientiane, Savannakhét, Luang Prabang i Paksé. Međunarodne zračne luke imajuVientiane (najveća), Paksé i Luang Prabang.

Novac

Novčana je jedinica novi kip; 1 novi kip (₭, ₭N; LAK) = 100 ata (att).

Povijest

U pradavnoj prošlosti područje Laosa nastavalo je pleme Kha. Nakon njih vladali su zemljom vladari kmerske države Čenla od VI. st., a od kraja VII. st. Kmerani iz Kambodže. Iako su se plemena Lao doselila iz južne Kine već u prvim stoljećima naše ere, ona su tek u drugoj polovici IX. st. stvorila državu Lanchang, koja je bila pod utjecajem kmerske države Angkor. Nju su u XIII. st. uništile mongolske provale. Tada se u zemlju doselilo i moćno pleme Thai. U XIV. st. bila je obnovljena država Lanchang, koja se početkom XVIII. st. raspala na više kraljevstava, od kojih su najveća bila Luang Prabang i Vientian. Vladari obiju država bili su tijekom XVIII. st. vazali Kambodže, Vijetnama, a od 1770-ih Sijama. Iskoristivši njihove međusobne sukobe, Sijam je 1827. intervenirao na strani Luang Prabanga i zaposjeo Vientian. Osamdesetih godina XIX. st. Sijam je došao u sukob s imperijalističkim interesima Francuske, koja je do tada već bila podvrgnula svojoj vlasti Vijetnam i Kambodžu. Poražen 1893., Sijam je morao Francuskoj prepustiti Laos koji je postao dio Francuske Indokine. Kao franc. protektorat Luang Prabang zadržao je djelomičnu upravnu autonomiju. Kada je, nakon kapitulacije Francuske, Japan 1940. zaposjeo dio Francuske Indokine, Tajland (novi naziv za Sijam) također je proveo oružanu akciju, pa mu je Francuska (1941) morala vratiti područje na desnoj obali Mekonga, pripojeno 1893. Kralj i niz feudalnih glavara surađivali su s Japancima tijekom II. svjetskog rata, no demokratske snage u zemlji organizirale su pokret otpora.

Nakon jap. povlačenja 1945. pokret za neovisnost Lao Issara uspostavio je vladu pod princom Phetsarathom. S obnavljanjem franc. protektorata (1946) pokret je bio poražen; za kralja je priznat Sisavang Vong (1946), a Laos je ostvario samoupravu u sastavu Francuske unije (1949). Uz pomoć DR Vijetnama, od početka 1950-ih djelovao je gerilski pokret Pathet Lao, pod vodstvom princa Souphanouvonga (pokret je težio nacionalno jedinstvenoj antifrancuskoj fronti, a postupno je postajao prokomunistički). Neovisnost je proglašena 22. X. 1953., a unutar. borbe uglavnom su prestale nakon Ženevske konferencije (21. VII. 1954) o franc. povlačenju iz Indokine. Došlo je do izbora (1955), stvorena je koalicijska vlast, pa je nastupilo razdoblje polit. nestabilnosti (Pathet Lao zadržao je vlast nad dijelom sjev. Laosa). Princ Suvanna Phouma (premijer tijekom 1950-ih te 1960. i 1962–75) postigao je 1957. sporazum sa Souphanouvongom o sudjelovanju Pathet Laoa u vlasti. God. 1958., nakon izbornog uspjeha Patriotske fronte Lao (kao stranke Pathet Laoa), došlo je do desničarskih prosvjeda pa su unutar. sukobi bili obnovljeni. Nakon smrti kralja Sisavang Vonga, 4. XI. 1959. kraljem je postao Savang Vatthana. Potkraj 1950-ih radikalni nacionalisti, podržavani od SAD-a, usprotivili su se umjerenoj politici Suvanna Phoume i preuzeli vlast; uz pomoć dijela vojske desničarsku je vladu sastavio princ Boun Oum. Početkom 1960-ih bile su nastavljene borbe između prokomunističkih (Pathet Lao) i nacionalističkih snaga. Prilike su dodatno pogoršane početkom Vijetnamskoga rata (1964); preko teritorija Laosa sjevernovijetnamske snage uspostavile su logistički smjer (tzv. Ho Ši Minova staza), koji je bio izložen teškom amer. bombardiranju. Uz pomoć SAD-a u Laosu su osnažene antikomun. snage, a nakon voj. uspjeha Pathet Laoa i sjevernovijetnamskih snaga (1969–70), poč. 1971. u Laos je ušla i južnovijetnamska vojska (pomagana od SAD-a). Nakon mirovne konferencije u Parizu (27. I. 1973) sukobi u Laosu ubrzo su prestali. Započelo je razdoblje koalicijske vladavine (1974–75), a u kolovozu 1975. vlast je preuzeo Pathet Lao i uspostavio jednopartijski režim pod vodstvom Revolucionarne narodne stranke Laosa (LPRP). Monarhija je bila ukinuta i proglašena republika (2. XII. 1975), a predsjednikom je postao princ Souphanouvong (svrgnuti kralj S. Vatthana bio je 1977. s obitelji zatvoren; umro je početkom svibnja 1978). Tijekom 1975–78. iz Laosa je izbjeglo oko 200 000 stanovnika. God. 1977. Laos je s Vijetnamom potpisao sporazum o prijateljstvu (1979. podržao je vijetnamsku invaziju na Kambodžu; vijetnamska vojska povukla se iz Laosa 1989). Početkom 1990-ih Laos je odustao od modela državnog socijalizma, ali je zadržan jednopartijski sustav. God. 1997. ostvareno je članstvo u ASEAN-u. Nakon nekoliko smjena u vrhu vlasti, od 1998. predsjednik je bio general Khamtai Siphandon. Povremeno su se nastavljali sukobi s pripadnicima antikomunističke gerilje (aktivne od polovice 1970-ih), te s naoružanim krijumčarskim skupinama (ilegalna proizvodnja opijuma organizirana je u području na tromeđi Laosa, Tajlanda i Mjanmara). Jednopartijski režim održan je i početkom 2000-ih; od 2006. general Choummaly Sayasone generalni je sekretar LPRP-a i predsjednik republike (2001–06. bio je zamjenik predsjednika Siphandona); reizabran je 2011.

Politički sustav

Prema Ustavu od 14. VIII. 1991. Laos je republika i unitarna država. Predsjednik republike na čelu je države, bira ga Narodna skupština, tj. parlament za razdoblje od 5 godina. Predsjednik republike zastupa multietnički Laos u inozemstvu i domaćoj politici, imenuje predsjednika i članove vlade, za što je potrebna suglasnost parlamenta, glavni je zapovjednik oružanih snaga zemlje, ima pravo zakonodavne inicijative prema parlamentu. Izvršnu vlast obavlja Vlada. Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament, Narodna skupština. Skupština može imati od 99 do 109 zastupnika koje građani biraju na općim izborima za razdoblje od 5 godina. Pravo je glasa opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obavljaju Narodni vrhovni sud, pokrajinski, okružni i općinski sudovi te vojni sudovi. Zemlja je upravno podijeljena na 16 pokrajina. Nacionalni blagdan: Dan Republike, 2. prosinca (1975).

Laos. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35406>.