László [la:'slo:], Bulcsú, hrvatski jezikoslovac, poliglot i informatolog (Čakovec, 9. X. 1922 – Čabraji, Križevci, 4. I. 2016). Nakon studija elektrotehnike u Budimpešti, na Sveučilištu u Zagrebu studirao je slavistiku i diplomirao 1952. Kao istaknuti učenik i sljedbenik S. Ivšića te vrstan poznavatelj mnogih jezika, od 1955. zaposlio se na Filozofskome fakultetu, gdje je do umirovljenja (1993) i poslije, na različitim katedrama, predavao slavistiku, rusistiku, opću lingvistiku, informatologiju i algebarsku lingvistiku. Od 1964. do 1970. predavao na sveučilištima u SAD-u. Doktorirao 1986. Bavio se matematičkom lingvistikom, bio je jedan od pionira strojnoga prevođenja (pitanje broja u jeziku), na Sveučilištu je zasnovao informatiku u humanističkim disciplinama, među prvima započeo računalno obrađivati (hrvatske) tekstove; u razmjerno malobrojnim radovima iznosi originalna znanstvena gledišta. Među ostalim se bavio filološkim tumačenjem i jezikoslovnom raščlambom klinopisnih tekstova (asiriologijom) pa je preveo s izvornika niz temeljnih tekstova stare mezopotamske književnosti. Neprocjenjiv je Lászlóv prinos u radu Zagrebačkoga lingvističkoga kruga od njegova osnutka 1956., gdje je sustavno promicao i tumačio najnovije metode u jezikoslovnim istraživanjima.