STRUKE:

Laue, Max von

ilustracija
LAUE, Max von

Laue [lạuə], Max von, njemački fizičar (Pfaffendorf, 9. X. 1879Berlin, 24. IV. 1960). Doktorirao (1906) na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu. Od 1912. profesor fizike na Sveučilištu u Zürichu, od 1914. profesor fizike na Sveučilištu u Frankfurtu, od 1919. direktor zavoda za teorijsku fiziku Sveučilišta u Berlinu, od 1951. direktor Instituta za fizikalno-kemijska istraživanja »Max Planck« u Berlinu. Kako bi se potvrdila valna priroda rendgenskoga zračenja, predložio je 1912. da se kao optička rešetka upotrijebi kristal i tako postigne ogib rendgenskoga zračenja. Eksperiment su izveli njemački fizičari Walter Friedrich i Paul Knipping i pokazali da je rendgensko zračenje elektromagnetske naravi i da atomi u kristalu zauzimaju pravilan raspored. To je bio početak rendgenske analize građe tvari. Laue se bavio i teorijom relativnosti, kvantnom fizikom i drugim granama fizike. Za istraživanja difrakcije rendgenskoga zračenja u kristalima dobio je 1914. Nobelovu nagradu za fiziku. Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1926), Sovjetske, danas Ruske akademije znanosti (od 1929), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1948), Royal Society (od 1949), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1958). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Laue) i planetoid (10762 von Laue).

Laue, Max von. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35603>.