lebdeća vozila, pružna

ilustracija
LEBDEĆA VOZILA, PRUŽNA, Transrapid na pokusnoj stazi

lebdeća vozila, pružna, vozila koja se kreću lebdeći iznad posebno oblikovane pruge (kolosijeka). Zbog malog otpora, ta se vozila mogu ubrzati i do 500 km/h, pa su ponajprije predviđena za putnički promet, za sada na manjim udaljenostima. Njihova visina lebdjenja iznad pruge obično iznosi 20 do 50 mm, a prema principu djelovanja kojim se lebdjenje postiže razlikuju se elektromagnetski sustavi i zračni sustavi. Pogonsku silu koja vozilo pokreće prema naprijed obično razvija linearni elektromotor, kod kojega ulogu pokretnoga dijela preuzimaju sklopovi u samom vozilu, a njegov je nepokretni dio ugrađen u prugu.

Elektromagnetski sustavi za lebdjenje zasnivaju se na odbojnim, odnosno privlačnim elektromagnetskim silama kojima se vozilo podiže na visinu lebdjenja. Područje djelovanja tih sila između pruge i vozila naziva se magnetski jastuk, a vlak toga sustava kadšto se naziva i maglev (od magnetska levitacija). Prema načinu postizanja magnetskog jastuka, sustavi mogu biti dinamički ili statički. Elektromagnetski dinamički sustav radi na principu elektromagnetske indukcije koja nastaje relativnim gibanjem vodiča u elektromagnetskom polju. Kod takvih se sustava magnetsko polje stvara supravodljivim elektromagnetima ugrađenima u vozilu, a vodiči su položeni uzduž pruge. Gibanjem vozila, giba se i magnetsko polje u odnosu na vodiče, pa se, zbog struja u njima induciranih, stvara suprotno magnetsko polje, a time i odbojne sile koje odbijaju vozilo od pruge. Kako se lebdjenje postiže tek pri određenoj brzini, vozilo ima kotače na koje se oslanja tijekom pokretanja i zaustavljanja. Dinamički sustav razvija se u Japanu, gdje pokusna vozila postižu brzine veće od 500 km/h, a zahvaljujući napretku u istraživanju supravodljivih materijala, pred komercijalnom je realizacijom. Elektromagnetski statički sustav za lebdjenje temelji se na privlačnim silama raznoimenih magnetskih polova, pa takva vozila lebde i u mirovanju. Magnetsko se polje stvara s pomoću klasičnih elektromagneta smještenih u vozilu. Ono djeluje privlačnom silom na vrpce feromagnetskoga materijala položene duž donjih rubova pruge posebno oblikovana T-profila (nalik pruzi jednotračne željeznice) i time vozilo, koje magnetima obuhvaća rubove, dovodi u stanje lebdjenja. Taj se sustav u Njemačkoj istražuje u okviru projekta Transrapid od 1970., a na pokusnoj stazi duljine 32 km u blizini Bremena vozila su postigla brzine veće od 500 km/h i usavršena su za komercijalnu upotrebu. Od 2003. vozilo istog sustava u redovitom je prometu u Shanghaiju.

Zračni sustavi za lebdjenje stvaraju zračni jastuk upuhivanjem zraka ispod vozila, čime se lebdjenje ostvaruje jednako kao i kod → lebdjelica. Pokazali su se tehnički dobrim rješenjima (npr. francuski Aérotrain Interurbain I-80 HV, ili američki Grumman TLVR), ali su zbog buke što ju stvara strujanje zraka i zbog velike potrošnje energije neprikladni za primjenu u putničkom prometu pa se dalje ne razvijaju.

lebdeća vozila, pružna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35740>.