letjelice, svemirske

letjelice, svemirske, letjelice namijenjene letu izvan Zemljine atmosfere, tj. u Zemljinoj orbiti, Sunčevu sustavu ili dalje u svemiru. Automatske svemirske letjelice, namijenjene obavljanju različitih znanstvenih, istraživačkih i dr. zadaća, nemaju posadu. To su umjetni sateliti (→ sateliti, umjetni), koji se kreću u orbiti oko Zemlje ili drugih svemirskih tijela, te → međuplanetarne letjelice, koje se kreću stazom (putanjom) među udaljenijim svemirskim tijelima (planeti, mjeseci, planetoidi i kometi). Potonje su namijenjene istraživanjima koja one mogu provoditi daljinski, u letu iz orbite, odn. izravno, spuštajući se na tlo. Dovođenje automatskih letjelica u Zemljinu orbitu ili željenu putanju, tj. postizanje → kozmičke brzine, provodi se → raketom-nosačem, tj. jednokratno upotrebljivim raketnim pogonom, ili → raketoplanom. Raketoplan je višekratno upotrebljiva svemirska letjelica s ljudskom posadom i velikim teretnim prostorom; za lansiranje je opremljena velikim spremnikom goriva i dvjema raketama potisnicama, a aerodinamičan joj oblik omogućuje da pri povratku na Zemlju slijeće poput zrakoplova. Osim raketoplana, kraći boravak ljudi u svemiru omogućuju →  svemirski brodovi, kakvi su se npr. rabili u prvim svemirskim misijama, dok su za dulji boravak u Zemljinoj orbiti namijenjene → svemirske postaje. Spuštanje ljudi na Mjesec omogućeno je → Mjesečevom letjelicom. (→ astronautika)

letjelice, svemirske. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36201>.