STRUKE:

magla

magla, koloidna disperzija sitnih kapljica vode u zraku koja je tako gusta da je horizontalna vidljivost uza Zemljinu površinu smanjena na manje od 1 km. Kada je vidljivost veća od 1 km, radi se o sumaglici. Lebde li mjesto kapljica sitni kristali leda, magla je ledena. Magla katkada bjelkastom koprenom prekriva krajolik; kada je pomiješana s prašinom ili dimom lagano je obojena, pretežito žućkasta, osobito u gradovima i industrijskim područjima. Vrlo onečišćena magla naziva se smog (od engl. smoke: dim + fog: magla). Kristali u ledenoj magli često blistaju na suncu, pa se mogu opažati različite optičke pojave (svjetleći stupovi, mali halo i dr.). Magla nastaje kondenzacijom (vodena magla) ili depozicijom (ledena magla) vodene pare u prizemnome zraku kada se zrak ohladi ispod temperature rosišta. Struji li zrak zasićen vodenom parom iznad hladnije podloge, nastaje advektivna magla, a hladi li se zračenjem, radijacijska magla. Magla može nastati dizanjem zraka uz obronak ili pak miješanjem hladnog i toploga zraka, a na moru, prije svega u višim geografskim širinama, isparavanjem s tople površine mora u hladniji zrak (arktička magla). Stvaranju magle općenito pogoduje tišina ili vrlo slab vjetar uz inverziju temperature. Magla je faktor opasnosti u pomor., zračnom i kopnenom prometu, a u poljoprivredi zaštita kultura od prevelikog ohlađivanja. Vidljivost u atmosferi može biti smanjena i velikom količinom mikroskopski sitnih, čvrstih čestica; ta se pojava naziva suha mutnoća.

Umjetna magla koloidna je disperzija sitnih kapljica u zraku proizvedena radi prikrivanja vojnih položaja, trupa, brodova, strateški važnih građevina te njihove zaštite od neprijateljskog izviđanja i napada, ili radi otežavanja pokreta neprijateljskih trupa smanjenjem vidljivosti. U istu se svrhu upotrebljava i umjetni dim, tj. koloidna disperzija čvrstih čestica u zraku. Umjetna magla i dim odavna su se upotrebljavali u ratovanju (tzv. dimna zavjesa); za I. svj. rata njihova uporaba bila je vrlo razvijena, pa je napredovala i tehnika zamagljivanja; u II. svjetskom ratu primjena umjetne magle imala je važnu ulogu u mnogim operacijama (desanti u sjev. Africi, na Siciliji, u Normandiji i na jap. otocima). Umjetna magla i dim proizvode se raspršivanjem kapljevine, izazivanjem kondenzacije u zraku ili pak reakcijama kojima iz plinovitih tvari nastaju kapljevite ili čvrste tvari u obliku sitnih kapljica ili čestica. Tako npr. magla, odn. dim nastaju ulijevanjem klorsulfonske ili dimeće sumporne kiseline u živo vapno, izgaranjem fosfora, stvaranjem salmijaka od amonijaka i klorovodika, reakcijom silicijeva tetraklorida, raspršenog u zraku, s vlagom, izgaranjem nafte ili njezinim raspršivanjem pregrijanom parom. Bijeli dim, proizveden raspršivanjem titanijeva klorida (koji reakcijom s vlagom iz zraka stvara čvrsti titanijev dioksid i klorovodik), upotrebljava se za »pisanje po nebu« u reklamne svrhe.

magla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38015>.