Majetić, Alojz, hrvatski književnik (Rijeka, 30. VIII. 1938). Komparativnu književnost i francuski studirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar, korektor, urednik (časopisi Republika i Paradoks, nakladnička kuća Mladost), tajnik Društva hrvatskih književnika i samostalni književnik. U književnosti se javio pjesničkom zbirkom Dijete s brkovima priča (1956), u kojoj se koristio slengom i poigravao smislom riječi. God. 1963. bila mu je zabranjena pjesnička zbirka Otimam, što je bio uvod u skandal oko zabrane njegova romana Čangi (1963), protiv kojega se vodio sudski postupak. Ta kultna knjiga, pisana u modelu tzv. proze u trapericama, o zagrebačkome huliganu kojega šalju na preodgoj na radnu akciju, ali se on i ondje snalazi, zapravo je kritička i ironična slika tadašnje socijalističke omladine. Optužen i zabranjen zbog nemorala, u izmijenjenu obliku roman je 1970. bio objavljen kao Čangi off gottoff, a sadrži i dokumente iz tiska koji se odnose na suđenje romanu. Majetić je 1970-ih i 1980-ih pisao uglavnom poeziju, u kojoj upotrebljava sleng, naglašeni erotizam i ludističke postupke. Napisao je i dva romana za djecu (Omiški gusari, 1981., i Glavata priča, 1996). Njegova knjiga Kako uspjeti u životu (1977) namijenjena je širokoj publici, a 1990-ih zaokupljala ga je tematika Domovinskoga rata (Tkači jedara, 1997; Vrata iza pučine, 1998). Napisao je i desetak radijskih i televizijskih drama (Kamo brzaš stari, 1971; Škola za frajere, 1973; Zajamčeno bezbolno, 1977; Sjećanje na zavičaj, 1995; Zvona za ptice, 1995., i dr.). God. 2007. objavljen mu je blog-roman Bestjelesna, što ga je 2004. počeo objavljivati na internetskim stranicama.
