Mjanmar

ilustracija
MJANMAR, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10

Mjanmar (Myanma; Republika Unija Mjanmar/Pyidaungzu Thammada Myanma Naingngandaw; do 1989. Burma), država u jugoistočnoj Aziji (Indokina), na obali Bengalskoga zaljeva i Andamanskoga (Burmanskoga) mora. Leži između Kine na sjeveroistoku (duljina granice 2185 km), Laosa (235 km) i Tajlanda (1800 km) na istoku te Indije (1463 km) i Bangladeša (193 km) na sjeverozapadu; obuhvaća 676 577 km².

Prirodna obilježja

Na krajnjem sjeveru Mjanmara, u graničnome području s Kinom, leži planinski lanac Kumon (istočni ogranak Himalaje) s Hkakabom (5881 m), najvišim vrhom zemlje. Prema jugu teren se blago snižava i prelazi u prostranu središnju nizinu uz donji tok rijeka Irrawaddy (Ayeyarwaddy) i Sittang, gospodarsku i populacijsku jezgru zemlje, koju sa zapada zatvara planinski lanac Arakan (Mount Victoria, 3094 m), a s istoka teško prohodan, krševit ravnjak Shan, visok do 1200 m, građen od gnajsa, granita i vapnenaca. Doline rijeka međusobno su odijeljene niskim gorjem Pegu. Prema jugoistoku visoravan Shan nastavlja se u gorje Tenasserim (2072 m) na Malajskom poluotoku. Pred uskom Andamanskom obalom Malajskoga poluotoka (do prevlake Krâ) nalazi se mnoštvo otoka (skupina Mergui); u obalnome pojasu zapadno od gorja Arakan najveći su otoci Ramree i Cheduba (Manaung).

Riječna je mreža Mjanmara gusta, meridionalnog smjera otjecanja prema Andamanskome moru. Najdulja je rijeka Salween (2815 km), protječe istokom zemlje kroz ravnjak Shan; gospodarski su najznačajnije Irrawaddy (2170 km) s pritokom Chindwin i Sittang (420 km), koje teku središnjom nizinom. Za monsunskih kiša sve rijeke imaju visok vodostaj. Veća su jezera Inle i Indawgyi.

Klima je tropska s jakim utjecajem monsuna; od listopada do svibnja Mjanmar je izložen sjeveroistočnomu suhom monsunu, a od lipnja vlažnomu jugozapadnom. Prosječne temperature u siječnju kreću se od 13 °C na sjeveru do 25 °C na jugu, a u ožujku i travnju (najtoplije i najsuše razdoblje) od 30 °C do 32 °C. Najviše oborina primaju zapadne padine planina (do 6000 mm), najmanje unutrašnjost (do 900 mm).

Šume pokrivaju oko 50% teritorija. U najvlažnijim krajevima rastu tropske kišne šume. Na istočnim padinama planina i na ravnjaku Shan razvijene su listopadne monsunske šume, a u obalnom pojasu šume mangrove. U sušnim krajevima prevladavaju savane.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2014. u Mjanmaru živi 51 486 253 st. ili 76,1 st./km². Najgušće su naseljene doline rijeka Irrawaddy i Sittang kao i područje delte Irrawaddyja (oko 200 st./km²); najrjeđe je naseljen planinski sjever države i područje Arakanskoga gorja (do 19 st./km²). Stanovništvo čine Burmanci (55,9%) i mnogobrojni narodi koji se unatoč mnogim seobama nisu međusobno odviše izmiješali: Kareni (9,5%), Shani (6,5%), Kinezi (Han; 2,5%), Moni (2,3%), Yangbye (2,2%), Kachini (1,5%) i dr. (19,6%). Prema vjeroispovijesti većinu stanovništva čine budisti (škola theravāda, 74,0%), a ima i kršćana (6,0%), muslimana sunita (3,0%) i pripadnika tradicionalnih vjera (11,0%). Porast stanovništva iznosi 0,7% (2005–10). Nešto je niži (neznatno iseljavanje) od stope prirodnoga priraštaja stanovništva, koja se neprestano smanjuje: 1997. iznosila je 17,5‰, 2002. 11,6‰, a 2011. samo 8,5‰). To je rezultat smanjenja nataliteta (s 23,5‰, 2002., na 17‰, 2011) i mortaliteta (s 11,6‰, 2002., na 8,5‰, 2011; svjetski prosjek 8,2‰); smrtnost dojenčadi iznosi 62,0‰ (2014). Stanovništvo je relativno mlado, u dobi je do 14 godina 27,9% st., od 15 do 64 godine 66,5% st., a u dobi od 65 i više godina 5,6% st. (2014). Očekivano trajanje života za muškarce rođene u 2014. iznosi 63,9 godina, a za žene 69,9 godina. Ekonomski je aktivno 28,3 milijuna stanovnika (2012), a nezaposleno 4%; u primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo) zaposleno je 66,4% aktivnoga stanovništva, u sekundarnim (industrija, rudarstvo, građevinarstvo) 9,0% st., a u uslužnima 24,6% st. (2012). Službeni je jezik burmanski, razgovorni je engleski. Najstarija su sveučilišta u Yangonu (osnovano 1920) i Mandalayu (osnovano 1958); pismeno je 89,5% stanovništva (2014). Glavni je grad (od 2006) Naypyidaw (Nay Pyi Taw; 333 506 st.), a najveći Yangon (4 728 524 st., 2014). Ostali važniji gradovi (2014): Mandalay (1 225 546 st.), Taunggyi (264 804 st.), Bago (Pegu; 254 424 st.), Mawlamyine (Moulmein; 253 734 st.), Monywa (207 489 st.), Pathein (Bassein; 169 773 st.), Pyay (134 861 st.), Meiktila (111 522 st.), Sittwe (Akyab; 100 748 st.); u gradovima živi samo 30,0% st. (2014).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Mjanmar je među siromašnijim azijskim zemljama, iako održava znatnu stopu rasta BDP-a (2000–10. prosječno 10,3% godišnje, a 7,7% tijekom 2012–14). Gospodarstvo je ostalo ovisno o iskorištavanju prirodnih bogatstava i poljoprivredi, uz slabo razvijenu infrastrukturu, velike regionalne razlike, znatno ilegalno tržište i druge probleme. Civilna vlada uspostavljena 2011. pokrenula je gospodarske reforme radi privlačenja stranih ulaganja (početkom 2014. usvojen je zakon o stvaranju posebnih gospodarskih zona). Izravne strane investicije uvećane su s 1,4 milijarde USD (2012),na 4,1 milijardu USD (2013). Udjel siromašnog stanovništva smanjen je s 32,7% (2007) na 26% (2014). Stopa nezaposlenosti iznosi 4% (2014). Postupno otvaranje zemlje pogoduje i razvoju turizma; broj turističkih dolazaka povećan je s milijun (2012) na 3 milijuna (2014). Po procjenama MMF-a ukupni je vanjski dug 2013/14. bio 10,2 milijarde USD (2011/12. bio je 15,3 milijarde USD). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2014. bila je 64,3 milijarde USD; BDP po stanovniku bio je oko 1200 USD. U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (41,6%), potom poljoprivreda (37,1%) i industrija (21,3%). Od prirodnih bogatstava važna su nalazišta prirodnoga plina i ugljena, kovina (bakra, željeza, cinka, antimona, volframa i kositra), šumski fond i plodno zemljište, te hidroenergetski potencijali. Glavni su poljoprivredni proizvodi riža, sezam, grašak, šećerna trska, orah, riba i sirovo drvo. Glavninu industrijske ponude čini proizvodnja hrane, namještaja, odjeće, bakra, željeza, građevnog materijala i lijekova te naftnih derivata i plina. Godine 2014. vrijednost izvoza bila je 10,3 milijarde USD. Oko 70% izvoza odnosi se na prirodne resurse – plin (40% izvoza), drvo, rude i druge sirovine (ostali su izvozni proizvodi odjeća, hrana, rukotvorine i dr.). Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Kina (63%) i Tajland (15,8%), a zatim Indija (5,7%). Vrijednost uvoza 2014. bila je 12,5 milijarda USD. Uglavnom se uvozi nafta, vozila, informatička oprema, roba široke potrošnje. Prema udjelu u uvozu vodeći su partneri Kina (42,4%) i Tajland (19%), potom Singapur (10,9%) i Japan (5,4%). Značajan udjel Mjanmar ima i u ilegalnoj proizvodnji opijuma u svijetu (vodeći je u jugoistočnoj Aziji). Prema procjenama UN-ovih službi u Mjanmaru je 1999–2013. prosječna godišnja proizvodnja opijuma bila oko 644 t (2013. proizvedeno je 870 t opijuma, što je 12,6% od ukupne proizvodnje u svijetu).

Promet

Prometna mreža Mjanmara smjerom prati glavne rijeke, osobito Irrawaddy. Postoji oko 12 800 km unutrašnjih plovnih putova; najvažniji su Irrawaddy (plovan za visokog vodostaja 1653 km) i Chindwin (640 km). Duljina željezničke mreže iznosi 5031 km (2010), nema pružne povezanosti sa susjednim državama. Cestovna mreža duga je 37 784 km (2011), asfaltirano je 21,6% cesta; najvažnija je brza cesta Yangon–Naypyidaw–Mandalay (586 km; dovršena 2011). Najveća je luka Yangon; ostale su važnije luke Sittwe i Pathein (pomoćna luka Yangona u delti Irrawaddyja). Međunarodne zračne luke imaju Yangon (Mingaladon; 3,1 milijun putnika, 2012), Mandalay i Naypyidaw.

Novac

Novčana je jedinica mjanmarski kjat (K); 1 kjat = 100 pjasa.

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnjega Mjanmara mogu se pratiti od XII. tisućljeća pr. Kr. Kako su preko toga područja prelazili trgovački putovi između Kine i Indije, pod njihovim se utjecajem u I. st. razvilo nekoliko feudalnih državnih tvorevinâ. Tako je narod Pyu uspostavio svoju državu na području sr. dijela današnjega Mjanmara, narod Mon na području uz rijeku Pegu, a Burmanci na rijeci Irrawaddy sa središtem u gradu Paganu. Dinastija iz Pagana počela je 849. stvarati moćno kraljevstvo. Nasuprot jačanju Pagana u IX. i X. st., propala je država naroda Pyu, koju su osvojili Moni. Njih je 1057. pokorio vladar iz Pagana Anawrahta (1044–77), te je ujedinio prostor tadašnjeg Mjanmara u jedinstvenu državu. Za njegove je vladavine theravādski budizam bio uveden kao državna religija. Njegova dinastija vladala je većim dijelom današnjega Mjanmara sve do velikih mongolskih osvajanja i razaranja 1287. Vladavina Pagana obilježena je gradnjom velikih budističkih hramova. Nakon mongolskih osvajanja, Mjanmar je ponovno bio podijeljen na nekoliko država. Gornjim Mjanmarom zavladao je nakon upada iz južne Kine narod Thai pod vodstvom dinastije Shan, koja je vladala tim područjem od 1253. do 1531. Donji Mjanmar podijelio se na nekoliko država, među kojima su bile najjače Arakan (na zapadnoj obali Mjanmara), Ava (dolina Irrawaddyja), Pega (delta Irrawaddyja) i Toungoo (dolina rijeke Sittang). Razjedinjenost Mjanmara trajala je sve do XVI. st., kada je dinastija Toungoo (vladala 1531–1752) započela s ponovnim ujedinjenjem zemlje. Tako je stvorena nova mjanmarska država, Pega, koja se za vladavine Tabinshwehtija (1531–50) i Bayinnaunga (1551–81) proširila gotovo na cijeli današnji Mjanmar (1544. Bayinnaung se okrunio za kralja cijeloga Mjanmara). Usporedno sa širenjem države dinastije Toungoo, na obale Mjanmara doplovili su prvi europski trgovci i pomorci (Portugalci, Nizozemci, Britanci i Francuzi), koji su tijekom XVI., XVII. i XVIII. st. podizali trgovačko-vojna uporišta (faktorije) iz kojih su širili svoj politički utjecaj prema unutrašnjosti zemlje. Za posljednjih vladara dinastije Toungoo, Mjanmar se u prvoj polovici XVIII. st. ponovno raspao na nekoliko država, koje je ujedinio Alaungpaya (vladao 1752–60). Tako je stvorena nova mjanmarska država, Ava, a Alaungpaya je utemeljio posljednju vladarsku dinastiju u povijesti Mjanmara (1752–1885). Njegovi su potomci vodili agresivnu vanjsku politiku, koja je, nakon osvajanja Arakana i Asama, dovela do izbijanja triju britansko-burmanskih (mjanmarskih) ratova (1824–26., 1852., 1885–86). U prvome ratu Britanci su zaposjeli Arakan i Tenasserim, u drugome su zauzeli ušće Irrawaddyja, glavne prometne žile Mjanmara, a nakon trećega rata osvojili su cijelu zemlju i kao Britansku Burmu uključili ju u kolonijalnu upravu Britanske Indije. Zbog čestih pobuna i zahtjeva za neovisnošću (seljački ustanak Saja Sanoma 1930–31), Britanci su 1935. uveli posebnu kolonijalnu upravu za Burmu, a 1937. odvojili su ju od Indije. Za II. svjetskog rata Mjanmar je bio pod japanskom okupacijom.

Nakon japanskoga vojnog poraza 1945. obnovljena je britanska uprava; pokret za neovisnost predvodio je general Aung San (ubijen je u srpnju 1947). Uslijedili su pregovori o burmanskoj neovisnosti, pa je 24. IX. 1947. donesen ustav Burmanske unije. Neovisnost je proglašena 4. I. 1948., a premijer je postao U Nu (do 1956., ponovno 1957–58. i 1960–62). Potkraj 1940-ih i početkom 1950-ih više je etničkih zajednica (Kareni, Shan i dr.) zahtijevalo samoupravu i pokrenulo oružanu pobunu; gerilju su organizirale i pojedine ljevičarske skupine. U pograničju s Kinom do polovice 1950-ih bile su prisutne poražene snage kineskoga Kuomintanga. God. 1962. državnim udarom vlast je preuzeo general Ne Win (1958–60. bio je premijer); uspostavio je socijalistički vojni režim te provodio nacionalizaciju i međunarodnu izolaciju Burme. Nastavljeno je djelovanje pobunjeničkih skupina, koje su 1970-ih nadzirale oko 35% državnoga teritorija. Nakon studentskih prosvjeda 1974. bilo je uvedeno izvanredno stanje (do 1976). Ne Win postao je predsjednik 1974; predsjednički položaj zadržao je do 1981 (vođa vladajuće socijalističke stranke ostao je do 1988). God. 1977. proglašen je isključivi gospodarski pojas u širini od 200 morskih milja; razgraničenje na moru dogovoreno je s Tajlandom (1982) i Indijom (1987). Pripadnici muslimanske zajednice Rohingya masovno su bili protjerani u Bangladeš potkraj 1970-ih i početkom 1990-ih (izbjeglih je bilo više stotina tisuća, a postupno su se vraćali do kraja 1990-ih; novi progoni bili su početkom 2000-ih). God. 1988. izbijali su prosvjedi protiv vojnog režima; vodeću oporbenu stranku Nacionalnu ligu za demokraciju (NLD) predvodi Aung San Suu Kyi (kći Aung Sana). God. 1989. uveden je državni naziv Mjanmar. Izbori su bili provedeni 1990. te je poništena izborna pobjeda NLD-a; Aung San Suu Kyi bila je prisiljena na kućni pritvor 1989–95. i više puta 2000-2010 (1991. dobila je Nobelovu nagradu za mir). Od 1992. vojni režim predvodi general Than Shwe. Polovicom 1990-ih pojedine su geriljske skupine prihvatile mirovni sporazum, a karenski pobunjenici nastavili su otpor (u pograničju prema Tajlandu i Laosu učestalo je krijumčarenje opijuma). U srpnju 1997. Mjanmar je primljena u ASEAN. God. 2007. bili su masovni prosvjedi u Yangonu. General Thein Sein postavljen je za premijera 2007; predvodi režimsku Stranku solidarnosti i razvoja saveza (USDP), s kojom je pobijedio na izborima 2010 (NLD ih je bojkotirao). U ožujku 2011. Thein Sein postao je predsjednik, uspostavio civilnu vladu i proveo ograničenu demokratizaciju. Tijekom 2011–12. postignuti su sporazumi o primirju s pobunjenicima iz redova Karena i Shana. U travnju 2012. održani su izbori za upražnjena mjesta u parlamentu, u kojem USDP ima većinu; osvojio ih je uglavnom NLD i postao vodeća parlamentarna oporbena stranka. God. 2012–13. povremeno je bilo etničkih sukoba i progona muslimanskoga stanovništva (Rohingya i dr.). Zbog etničkog i drugog nasilja broj raseljenih procjenjuje se do 1,3 milijuna (800 000 u zapadnom dijelu zemlje, a 500 000 u istočnome); broj izbjeglih procjenjuje se do 3 milijuna (najviše ih je u Bangladešu, Tajlandu i dr.). Na parlamentarnim izborima u studenome 2015. pobijedio je NLD. U ožujku 2016. u parlamentu je za predsjednika države izabran Htin Kyaw (bliski suradnik Aung San Suu Kyi; prvi je civilni predsjednik nakon državnoga udara 1962).

Politički sustav

Prema Ustavu od 29. V. 2008 (nadopunjen amandmanima 2011), Mjanmar je savezna republika, s predsjedničkim sustavom vlasti. Na čelu je države predsjednik republike, kojeg bira parlament za mandat od 5 godina. Izvršnu vlast ima vlada na čelu koje je predsjednik republike. Članove vlade potvrđuje parlament. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Skupština Unije (Pyidaungsu Hluttaw), koja se sastoji od Zastupničkog doma (Pyithu Hluttaw) i Doma narodnosti (Amyotha Hluttaw). Zastupnički dom 440 zastupnika, od kojih 330 biraju izravno građani, a 110 imenuju oružane snage. Dom narodnosti ima 224 člana: po 12 iz svake regije i teritorija i po jedan iz svakog samoupravnog područja, koje izravno biraju građani, te 56 članova koje imenuju oružane snage. Mandat je obaju domova 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako za sve državljane s navršenih 18 godina života. Sudbena je vlast još u procesu izgradnje nakon vladavine vojne hunte i višegodišnjega građanskog rata. Administrativno je država podijeljena na 7 saveznih država i 7 regija. Nacionalni blagdani: Dan neovisnosti, 4. siječnja (1948) i Dan Unije, 12. veljače (1947).

Mjanmar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 27.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40536>.