struka(e):

micele (znanstveni lat. micella, od lat. mica: mrvica, zrno), čestice koloidnih dimenzija u otopinama, nakupine (asocijati, agregati) amfifilnih molekula, tj. onih od kojih su građene površinski aktivne tvari (→ amfifilnost; tenzidi). Amfifilne molekule sastoje se od liofobnoga dijela (ugljikovodični lanac koji može sadržavati aromatski prsten i sl.) i liofilnoga dijela (polarna skupina koja omogućuje otapanje u polarnom otapalu, obično u vodi). Micele mogu biti ionske i neionske; ionske micele električki su nabijene, a njihov je naboj najvećim dijelom kompenziran asociranim ionima suprotnoga naboja. Najjednostavnije micele sferične su i sadrže obično od 40 do 100 molekula. Pri višim koncentracijama broj se agregiranih molekula povećava pa micele postaju izdužene (štapićaste micele, agregacijom tvore heksagonalne strukture). Agregacija je također moguća u obliku dvosloja (lamelarne micele, tvore višeslojne agregate – tekuće kristale). Svim je micelnim strukturama u polarnim (vodenim) otopinama zajedničko da se liofobni lanci međusobno povezuju (asociraju), dok su liofilne polarne skupine okrenute prema otapalu. Micele otapaju druge liofobne molekule (solubilizacija). U nepolarnim otapalima mogu nastati tzv. reverzne (izvrnute) micele, u kojima su liofobni lanci okrenuti prema otapalu. (→ koloidi)

Citiranje:

micele. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/micele>.