STRUKE:

arza

arza (grč. ἄρσις: dizanje, zamah).

1. Prvotno, dizanje noge u plesu ili ruke u dirigiranju nakon udara; slab, neistaknut dio metričke stope za razliku od teze (ictus, udar), jaka, istaknuta vremena. Poslije se u latinskoj poeziji arzom naziva dizanje, a tezom spuštanje glasa pri skandiranju. Kao versifikacijske jedinice nazivi arza i teza od antičkih su vremena bili izloženi temeljitim značenjskim revizijama, osobito u XVIII. (R. Bentley) i XIX. st. (G. Hermann). Danas arza znači istaknuti ili jači dio stiha ili stope, bez obzira na to ističe li se on svojom dužinom, kao u kvantitativnoj verzifikaciji, ili naglašenošću, kao u tonskoj verzifikaciji, a teza je neistaknuti dio. Arza se bilježi znakom makron (–), a teza znakom breve (∪).

2. U glazbenoj metrici, lakša doba mjere (takta). Suprotno: teza.

arza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4102>.