STRUKE:

Monod, Jacques

ilustracija
MONOD, Jacques

Monod [mɔnọ'], Jacques, francuski biolog (Pariz, 9. II. 1910Cannes, 31. V. 1976). Doktorirao 1941. iz prirodnih znanosti. Od 1941. na Pasteurovu institutu u Parizu, a od 1959. profesor na Collège de France. Ispitivao kinetiku rasta bakterijskih populacija, zatim prešao na područje enzimologije i istraživao elementarne biokemijske mehanizme. Na kulturama bakterije Escherichia coli otkrio fenomen dvostrukoga rasta. U suradnji s F. Jacobom formulirao hipotezu o tzv. genetičkoj djelatnoj cjelini u genskoj regulaciji sinteze proteina. (→ operon) Potkrijepio je teoriju indukcije na genetskoj razini kao inhibiciju represora. Proučavao sustave enzima regulatora te opisao interakcije stereospecifičnih receptora smještenih na površini proteinskih molekula, koje je nazvao alosteričkim efektorima. Predložio koncept glasničke RNK (1961). Za radove na otkriću genetičkoga načina upravljanja sintezom enzima, na modelu operona laktoze u Escherichia coli, dobio je 1965. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zajedno s A. Lwoffom i F. Jacobom. Godine 1970. objavio je djelo Slučaj i nužnost: ogled o prirodnoj filozofiji moderne biologije (Le Hasard et la nécessité: essai sur la philosophie naturelle de la biologie moderne), u kojem razmatra odnos između znanosti i društva te znanosti i ljudskih vrjednovanja.

Monod, Jacques. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41703>.