struka(e): |
ilustracija
MOSKVA, Kremlj
ilustracija
MOSKVA, plan grada
ilustracija
MOSKVA, Sveučilište Lomonosov, 1945-53.

Moskva (ruski izgovor [maskva']) (Москва), glavni grad Rusije, najveći grad, najvažnije političko, industrijsko, kulturno, znanstveno i prometno središte Rusije; 11 514 330 st. (2010; 8,1% stanovništva Rusije). Leži na istoimenoj rijeci, u brežuljkastom području između Volge i Oke. Od svojeg osnutka, početkom XII. st., grad se pretežno koncentrično razvijao oko drvene utvrde (kremlj) na mjestu koje je u XIV. i XV. st. izgrađen kameni Kremlj. Unutar bedema podignutih u XVI. st. leže Kitaj-gorod, trgovački dio Moskve s trgom (Torg ili Požar) koji se od XVII. st. naziva Crveni trg, crkva Vasilija Blaženoga (tada Pokrovski sabor, XVI. st.), kompleksi utvrđenih manastira – Novodevički, Donski – i druge građevine; izvan zidina neplanski se šire mnoga predgrađa. Kremlj (crkve Uspenski i Arhangeljski sabor, Granovitaja palača, kula-zvonik Ivan Veliki, Palača kongresa) i Crveni trg (ruski Krasnaja ploščad’; crkva Vasilija Blaženoga, Lenjinov mauzolej, Povijesni muzej) uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 1990., a Novodevički manastir 2004. Do početka XVIII. st. rusko je političko i vjersko središte, Moskva je potom ustupila vodeću ulogu u zemlji novoosnovanomu Sankt Peterburgu. Snažni zapadnjački utjecaji dopirali su preko nove prijestolnice do Moskve, gdje je polovicom istoga stoljeća počela planska gradnja; odlikuju je skladni trgovi s reprezentativnim zgradama (Boljšoj teatr i dr.) i palačama, prostrane ulice, stambene četvrti. Prema generalnom urbanističkom planu, izrađenom 1918–23., pristupilo se gradnji radničkih stambenih četvrti, rekonstrukciji i otvaranju novih ulica i trgova, na Crvenom trgu smješten je Lenjinov mauzolej, probijena je podzemna željeznica. Nakon II. svjetskog rata Moskva se intenzivno obnavljala i moderno gradila. Uz goleme stambene blokove i satelitska naselja prošireni su i uređeni industrijski kompleksi. Ansambl Moskovskoga sveučilišta i šest sličnih objekata posebno se ističu u nizu reprezentativnih građevina. Posebna se pozornost posvećivala uređenju širokih gradskih avenija (prospekata), bulevara, ulica, pasaža, zatim pristaništima i mostovima na rijeci Moskvi, izgradnji športskih terena, stadiona, parkova i sl. te rješavanju gradskog prometa. Ulice koje se zrakasto šire od središta grada presijecaju koncentrične prometnice. Završavale su u kružnoj autocesti, izgrađenoj 1962., koja omeđuje golemi moskovski prostor, ali su se poslije, širenjem grada, nastavile izvan nje (Kalininski prospekt, danas Novyj Arbat, i dr.). Od novijih zgrada ističu se Palača kongresa u Kremlju (1961), građevine administrativne, trgovačke (Međunarodni trgovački centar, 1977–81) i kulturne namjene (kazalište na Taganki i dr.), te objekti za Olimpijske igre 1980. Potkraj XX. st. obnovljene su ili ponovno izgrađene neke povijesne građevine (hram Hrista Spasitelja iz XVII. st., srušen za Staljina 1931., ponovno izgrađen 1990–93). Moskva je ekonomsko središte velikog industrijskog područja, privredno najrazvijenijega dijela Rusije. Vodeće su industrijske grane strojogradnja (64% ruske proizvodnje električnih dizala), metalna industrija, proizvodnja teretnih i osobnih motornih vozila, helikoptera, raketa (Proton, Angara), alatnih strojeva, kugličnih ležaja; razvijena je također preradba nafte, elektrotehnička i elektronička industrija te tekstilna, prehrambena, grafička i kemijska industrija s farmaceutskom; poznata je proizvodnja optičkih instrumenata i instrumenata precizne mehanike. Moskva je središte izdavačke djelatnosti i filmske industrije. Glavno je financijsko središte Rusije s približno 80% novčarskih institucija zemlje. Posebno značenje ima Moskva kao kulturno središte s Ruskom akademijom znanosti, Sveučilištem Lomonosov (osnovano 1775), Sveučilištem prijateljstva narodâ za strane studente i dr. sveučilištima, mnogobrojnim znanstvenoistraživačkim institutima, visokim školama, knjižnicama (Lenjinova i dr.), 70-ak muzeja (Lenjinov, Tolstojev, Puškinov, Oružana dvorana u Kremlju, muzej – panorama Borodinske bitke), kazalištima (Boljšoj teatr i dr.), filharmonijom, galerijama slika (Tretjakovska). Moskva je i najveće prometno čvorište u zemlji. U kružnu autocestu oko Moskve, opseg koje iznosi 109 km, slijeva se 13 autocesta; u grad ulazi 11 željezničkih pruga iz svih pravaca koje završavaju u 9 željezničkih kolodvora. Putnički i robni promet odvija se i u lukama rijeke Moskve, koja protječe gradom u duljini od 45 km; povezana kanalima i drugim rijekama, Moskva daje gradu ne samo ulogu središnjem luke unutrašnjih plovnih putova već mu omogućuje vezu sa svim morima europskog dijela Rusije. Za gradski promet veliko značenje ima podzemna željeznica (više od 300 km; 185 postaja). Međunarodnom zračnom prometu služe zračne luke Šeremetjevo, Domodedovo, Vnukovo i Ostafjevo, a unutrašnjemu Bykovo. – Osnivač grada bio je knez Jurij Vladimirovič Dolgoruki, koji je 1156. utvrdio bedemom svoje sjedište na mjestu današnjega jugozapadnog dijela Kremlja. Tada je Moskva bila mali grad s većinskim ugro-finskim stanovništvom. Dok se nalazila u sklopu Suzdaljske kneževine (do XIII. st.) Moskva je više puta stradala u sukobima kneževa; 1177. bila je spaljena do temelja, a stanovništvo pobijeno. Godine 1237/38. Moskvu su zauzeli i spalili Tatari, 1252. došla je pod vlast Aleksandra Nevskoga, a za vladavine njegova sina Danila Aleksandroviča postala je središtem samostalne Moskovske kneževine. Povoljan zemljopisni položaj omogućio je postupni gospodarski napredak grada, a stabilnost i blagostanje privukli su u njega i velik broj izbjeglica iz svih dijelova Rusije. U XIV. st., za kneza Ivana Daniloviča Kalite, grad se naglo proširio i postao istaknuto političko i crkveno središte (iz Vladimira je u Moskvu preseljeno sjedište mitropolita), a veliki knez Dmitrij Ivanovič Donski utvrdio je 1367. Kremlj. Moskovska Kneževina odigrala je tada važnu ulogu u borbi za oslobođenje Rusa od tatarske vrhovne vlasti. Moskovljani su bili jezgra ruske vojske koja je 1380. pobijedila Tatare na rijeci Donu, na Kulikovu polju, ali su teško stradali 1382., kada su Tatari zauzeli i spalili Moskvu. Kada je u XV. st. rast moći poljsko-litavske unije počeo prijetiti cijeloj Rusiji, tatarski je kan dopustio jačanje Moskve kako bi stvorio protutežu Litavcima, omogućivši time da postane jedan od najmoćnijih gradova Rusije. Nakon pobjede nad Novgorodom (1478) i konačnog oslobođenja od Tatara (1480) Moskva je postala središtem Moskovske države, iz koje se razvila suvremena Rusija. Za vladavine Ivana III. Vasiljeviča (1440–1505) javila se, dijelom zbog jačanja grada, dijelom zbog pada Carigrada pod Osmanlije (1453), ideja o povijesnoj misiji Rusije i o Moskvi kao »Trećem Rimu« (Carigrad je bio »Drugi Rim«). Grad je postao značajno trgovačko središte, doživio nagli gospodarski uspon, postupno mijenjao svoj vanjski izgled i počeo se graditi po ugledu na zapadnoeuropske gradove. U Moskvu su dolazili talijanski graditelji, Kremlj se obnavljao, gradile su se kule u renesansnome stilu, a umjesto starih, drvenih, podignute su nove, kamene crkve. Međutim, požar je 1547. uništio najveći dio grada. Obnovljeni grad postao je u XVI. st. i jako kulturno središte (knjižnice, prva tiskara oko 1553). Razvoj Moskve, središta Ruskoga Carstva, bio je usporen početkom XVII. st., u doba nemira, nasilja i nesigurnosti, kada su s ruskoga prijestolja bili sišli Rjurikovci, a još nisu zavladali Romanovi. Tada su bili uništeni mnogi moskovski kulturni spomenici, a grad su neko vrijeme držali i Poljaci (1610–12). Dolazak Romanovih na vlast značio je ponovni uspon Moskve, koji je potrajao sve dok Petar I. Aleksejevič nije 1712. Sankt Peterburg izabrao za rusku prijestolnicu. Ipak, Moskva je ostala krunidbeni grad, u njoj su i dalje bila neka tijela središnje uprave, a bila je i gospodarsko središte države. Važnu ulogu u životu Moskve imali su stranci (već u XVI. st. razvilo se naselje, koje su Rusi nazvali Nemeckaja svoboda). U XVIII. st. u Moskvi se počela razvijati manufaktura, a grad je i nadalje ostao središtem ruske trgovine. Godine 1739. bio je dovršen prvi regulacijski plan Moskve, a poslije je izdano više ukaza o planskoj gradnji grada. U drugoj polovici XVIII. st., za vladavine Katarine II. Velike, promijenio se vanjski izgled Moskve proširenjem ulica, izgradnjom niza palača i gradnjom vodovoda; tada je bilo utemeljeno i sveučilište (1755). Za Napoleonova pohoda na Rusiju bila je od 2. IX. do 11. X. 1812. pod francuskom okupacijom, tijekom koje je teško stradala u požaru koji je uništio gotovo tri četvrtine grada i prisilio Napoleona I. Bonapartea na povlačenje. Moskva je nakon požara planski izgrađivana, a posebno Kremlj kao središte grada. Postala je središte lake industrije i prometa. Godine 1837. dobila je burzu; 1851. povezana je željezničkom prugom sa Sankt Peterburgom, a gradila su se i prva radnička naselja. Potkraj XIX. st. Moskva je bila drugi industrijski grad u zemlji; statistike su zabilježile nagli prirast pučanstva. Godine 1811. imala je oko 270 000, a 1902. više od milijun stanovnika. Nakon revolucije 1917., Moskva je 1918. postala prijestolnicom Ruske Sovjetske Socijalističke Republike, a 1922. SSSR-a. Za II. svjetskog rata na periferiji Moskve bila je zaustavljena njemačka agresija, nakon koje je započela sovjetska protuofenziva (→ moskovska bitka). Nakon II. svjetskog rata Moskva je postala najjače kulturno i jedno od najvećih industrijskih središta SSSR-a. Stanovništvo joj se postupno uvećavalo: 4,9 milijuna (1956), oko 7,2 milijuna (1970), približno 9 milijuna (1990). Moskva je bila domaćin ljetnih Olimpijskih igara 1980. koje je bojkotiralo više od 65 država svijeta zbog sovjetske invazije na Afganistan. U centralistički uređenom SSSR-u bila je sjedište njegovih najvažnijih državnih institucija. S raspadom SSSR-a poprište je neuspjeloga državnog udara (u kolovozu 1991). S proglašenjem Ruske Federacije (31. III. 1992) postala je njezina prijestolnica.

Citiranje:

Moskva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/42064>.