struka(e):

obvezni primjerak (dužni primjerak), obveza nakladnika, tiskara ili autora da predaju jedan ili više primjeraka svojih publikacija središnjoj knjižnici (obično nacionalnoj) ili većemu broju knjižnica, rjeđe arhivu ili nekoj drugoj ustanovi. Obveza se u pojedinim zemljama različito utvrđuje, najčešće zakonskim propisom, a u nekim zemljama i dobrovoljnim ugovorom. Ustanova primatelj obvezuje se na trajnu pohranu, čuvanje cjelokupne knjižne baštine neke zemlje ili pokrajine te omogućavanje pristupa primljenoj građi (u novije doba i elektroničkoj građi).

U prošlosti je obvezni primjerak služio i kao sredstvo cenzure, odnosno zaštite autorskoga prava. Nastanak obveznoga primjerka veže se uz francuskog kralja Franju I., koji je dekretom 1537. naložio tiskarima da primjerak knjige dostave u kraljevsku knjižnicu. Obvezni primjerak u Hrvatskoj uveden je carskim dekretom iz 1816., kojim je Akademijina knjižnica (današnja Nacionalna i sveučilišna knjižnica) dobila pravo na besplatan primjerak svake knjige tiskane u Tiskari Sveučilišta u Pešti. Obveza dostave primjeraka proširena je 1837. na tiskare s područja Hrvatske i Slavonije. U Hrvatskoj je obvezni primjerak uređen Zakonom o knjižnicama, koji obvezuje nakladnike na predaju 9 primjeraka, od kojih su 2 namijenjena Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a po jedan sveučilišnim, odnosno znanstvenim knjižnicama u Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Mostaru.

Citiranje:

obvezni primjerak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/obvezni-primjerak>.