Ohlin, Bertil Gotthard

Ohlin [uli:'n], Bertil Gotthard, švedski ekonomist i političar (Klippan, 23. IV. 1899Vålådalen, 30. VII. 1979). Zastupnik u parlamentu (1938–70) i predsjednik Narodne liberalne stranke (1944–67), ministar trgovine (1944–45). Profesor ekonomije na sveučilištima u Kopenhagenu (1924–29) i Stockholmu (1929–65). Jedan od istaknutih predstavnika stockholmske škole, sljedbenik K. Wicksella. Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1977., s J. E. Meadeom, za doprinos teoriji međunarodne trgovine i mobilnosti kapitala. Potaknut radovima E. F. Heckschera, formulirao je tzv. Heckscher-Ohlinov teorem, po kojem se svaka zemlja u međunarodnoj podjeli rada specijalizira za onu vrstu proizvodnje koja zahtijeva razmjerno najviše onoga proizvodnog faktora kojim ona obiluje. Jedan je od najvećih kritičara kejnzijanstva. Najznačajnije mu je djelo Međuregionalna i međunarodna trgovina (Interregional and International Trade, 1933). Ostala djela: Stockholmska teorija štednje i investicija (Stockholm Theory of Saving and Investment, 1937), Problem stabilizacije zaposlenosti (The Problem of Employment Stabilization, 1949) i dr.

Ohlin, Bertil Gotthard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44867>.